Verzija na datum 29 juli 2014 u 07:08 uredi Dcirovicbot (razgovor \| doprinos) Botovi 12.945.688 izmena m . ← Starija izmjena		Verzija na datum 22 april 2015 u 11:35 uredi poništi 147.91.246.192 (razgovor) Nema sažetka izmjene Novija izmjena →
Red 1: '''Pero Budmani''' ([[Dubrovnik]], [[27. listopada]] [[1835.]] - [[Castel Ferretti]] pokraj [[Ancona\|Ancone]], [[27. prosinca]] [[1914.]]), ~~hrvatski~~srpski jezikoslovac i leksikograf. Bio je gimnazijski [[profesor]], urednik Akademijina "Rječnika" i jedan od naših najvećih [[poliglot]]a. Važan je njegov rad o dubrovačkom [[dijalekt]]u, u kojem se prvi put cjelovitije opisuje jedan [[Štokavsko narječje\|štokavski govor]]. Posebno valja istaći njegov opsežan i objektivan "Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od [[1835]].", u kojem s priznanjem govori i o radu [[Bogoslav Šulek\|Bogoslava Šuleka]]. U mladim danima i u mirovini bavio se [[matematika\|matematičkim]] pitanjima. == Životopis == Pero je Budmani jedan od najznačajnih ~~hrvatskih~~srpskih [[filolog]]a zadnje trećine [[19. stoljeće\|19. stoljeća]]. Pod snažnim utjecajem publikacija i fizionomije jezika [[Vuk Karadžić\|Vuka Karadžića]], neko se vrijeme i izjašnjavao Srbinom-katolikom, dok nije prešao u jugoslavensko unitaristički tabor. Nakon školovanja Budmani položi ispit za "gimnazijskoga kandidata", te je u tom svojstvu stupio u službu u dubrovačkoj gimnaziji. Odmalena je pokazivao talent za jezike i matematiku, pa je zarana naučio i [[talijanski jezik\|talijanski]], [[njemački jezik\|njemački]], [[francuski jezik\|francuski]], [[engleski jezik\|engleski]], [[latinski jezik\|latinski]], [[grčki jezik\|grčki]],...što je tijekom života dopunio ovladavanjem [[ruski jezik\|ruskoga]], [[poljski jezik\|poljskoga]], [[sanskrt]]a, [[perzijski jezik\|perzijskoga]], [[arapski jezik\|arapskoga]], a slabije [[turski jezik\|turskog]], [[kineski jezik\|kineskoga]], [[finski jezik\|finskoga]], [[norveški jezik\|norveškoga]], [[mađarski jezik\|mađarskog]] i [[svahili]]ja. Kao plod nastave na Dubrovačkoj gimnaziji nastala je njegova poznata "Grammatica della lingua serbo-croata (illirica)", u [[Beč]]u [[1867]]. Ta se gramatika spominje kao prvo djelo u naslovu kojeg se pojavljuje pojam "[[srpsko-hrvatski jezik\|srpsko-hrvatski]]", a moderna ju [[leksikografija]] svrstava među slovnice na razmeđu gramatičkih djela Zagrebačke škole i hrvatskih vukovaca (mladogramatičara). Iako je Budmani bio vukovac, njegova je talijanski pisana gramatika delikatno unijela oblike u porabi u obje jezikoslovne škole (npr. "[[fonetika\|fonetski]]" i "[[etimologija\|etimološki]]" [[pravopis]]; stariji i noviji štokavski oblici u sklonidbi). Budmanijeva je [[gramatika]] bila namijenjena poglavito [[učenik\|učenicima]] [[Dalmacija\|dalmatinskih]] škola u kojima je nastavni jezik bio još [[talijanski]]; budući da je u njoj izložen cjelovit materijal, od fonetike do [[sintaksa\|sintakse]], mnogi ju drže našom prvom kompletnom gramatikom na talijanskom. U stručnoj je javnosti pobrala uglavnom pohvale.

Pero Budmani – razlika između verzija