Massuka Živojinović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
Nova stranica: {{Biografija | ime = Velimir | prezime = Živojinović Masuka | slika = masuka.jpg | širina_slike = 250p | opis_slike = ...
(nema razlike)

Verzija na datum 20 juli 2012 u 02:15

1886. 1974. Velimir Živojinović Masuka, odnosno — kako se sam potpisivao — Massuka (18861974) bio je srpski pesnik, pripovedač, dramaturg, književni i pozorišni kritičar, kao i prevodilac. Veliki deo svoje aktivnosti posvetio je pozorištu, pa je naizmenično bio dramaturg, reditelj i upravnik pozorišta u Beogradu, Skoplju i Nišu. Svojim pozorišnim radom Masuka je zadužio i uži zavičaj — Donju Jasenicu (Veliku Planu i Smederevsku Palanku). Masukino ime nosi amatersko pozorište u Velikoj Plani.

Velimir Živojinović Masuka

Datoteka:Masuka.jpg
{{{tekst_uz_sliku}}}

1886. decembar 1886.
Velika Plana Velika PlanaKraljevina Srbija
1974. avgust 1974.
Beograd BeogradSFR Jugoslavija

Biografija

Rođen je 21. novembra/3. decembra 1886. u Velikoj Plani, od oca Mate i majke Zlate.[1] Godinu dana po rođenju umrla mu majka, a sa deset godina ostao je i bez oca, koga su ubili politički protivnici. Osnovnu školu je završio u Velikoj Plani, a gimnaziju u Smederevu i Drugu mušku gimnaziju u Beogradu 1907. godine. Na Univerzitet u Beogradu upisao se 1907. godine, gde je završio studije germanistike 1914. Od 1909. do 1912. boravio je na studijama germanistike i estetike u Lajpcigu.

Tokom Prvog svetskog rata je radio u vojnoj cenzuri i povlačio se sa srpskom vojskom 1915. godine preko Peći, Rožaja i Podgorice do San Đovanija. Oporavljajući se od težeg zapaljenja pluća nakon povratka iz San Đovanija 1916. biva zarobljen u Ulcinju i odveden u logor Boldogasonj u Mađarskoj, današnji Frauenkirhen u Austriji. U logoru je ostao do jeseni 1918. godine.

Nakon rata radio je kao nastavnik u Četvrtoj muškoj gimnaziji u Beogradu, a zatim prešao u Narodno pozorište u Beogradu. Od 11. novembra 1924. do 21. avgusta 1925. bio je upravnik Narodnog pozorišta u Beogradu. Radio je kao saradnik i kritičar dnevnog lista „Epoha", a novembra 1919. sa pesnikom Simom Pandurovićem pokrenuo je književni časopis „Misao". U časopisu „Misao" objavljivao je pozorišne kritike. Od 1925. do 1934. godine posvetio se književnom, prevodilačkom i uredničkom radu. Prevodio je sa engleskog i nemačkog jezika. Sa Borivojem Nedićem preveo je Šekspirova dela „Zimska bajka“ i „Romeo i Julija“. Bio je direktor drame Narodnog pozorišta u Nišu. Tokom Drugog svetskog rata radio je kao reditelj Narodnog pozorišta u Beogradu. Režirao je „Tartif“, igrali su Strahinja Petrović, Olga Spiridonović i Ljubinka Bobić.[1]

U braku sa suprugom Danicom, rođenom Radmilović 1893, imao je sina Branimira Živojinovića, germanistu i prevodioca.[1]

Književni rad

  • zbirka pesama „Vedre i tamne noći“ (1922)
  • drame „Stanica" i „Čovek snuje...“ (1927)
  • pesnička zbirka „Odblesci u noći“ (1928)
  • zbirka kritika „Iz književnosti i pozorišta“ (1928)

Reference

  1. 1,0 1,1 1,2 Simo C. Ćirković: „Ko je ko u Nedićevoj Srbiji 1941-1944“, članak „Živojinović, Velimir M. - Massuka“, strana 197, izdavač Prosveta, Beograd 2009.(COBISS)

Spoljašnje veze