Godine [[1973]]. Herut se ujedinio s [[La'am]], manjom strankom centra, u Likud ali je zadržao svoju posebnu unutarnju organizaciju sve do [[1988]]. godine. Nakon što je [[jom kipurski rat]] po prvi put ukazao na slabosti izraelske države kojom je četvrt vijeka dominirala lijeva [[Laburistička stranka (Izrael)|Laburistička stranka]], godine [[1977]]. je Likud dobio izbore i Begin je postao premijerom. Nakon toga će Likud sudjelovati u izraelskim vladama, bilo na čelu desničarskih koalicijaa, bilo u velikoj koaliciji s laburistima, sve do današnjih dana.
U ekonomskim pitanjima Likud se zalaže za [[slobodno tržište]] i [[neoliberalizam|neolibearlnuneoliberalnu]] ekonomsku politiku koju karakteriziraju niski porezi i privatizacija državnih tvrtki. U vanjskopolitičkim pitanjima Likud se, kao konzervativna i nacionalistička stranka, za oštru politiku prema [[Palestinci]]ma i arapskim susjedima, te zagovarao aneksiju svih teritorija okupiranih u šestodnevnom ratu, odnosno gradnju židovskih naselja na njima. No, upravo je pod Beginovom vladom započeo mirovni proces, koji će biti nastavljen i pod drugim Likudovim vladama, uključujući vladu [[Ariel Sharon|Ariela Sharona]] koja je inicirala jednostrano povlačenje iz [[Pojas Gaze|Gaze]], nastojeći ishoditi kraj [[Druga intifada|Druge intifade]]. No, ta je odluka izazvala velike podjele u samom Likudu, gdje su mnogi optužili Sharona za izdaju nacionalnih interesa, te je on jedva zadržao vodstvo stranke u sukobu s bivšim premijerom [[Benjaminom Nethanyahu]]om. Nakon što su laburisti najavili povlačenje iz Sharonove vlade, on je Ariel Sharon]] najavio kako napušta Likud kako bi formirao novu stranku centra [[Nacionalna odgovornost]].
Izraz ''Likudnik'' se u posljednje vrijeme udomaćio kao, ponekad pejorativni, naziv za vatrene zagovornike Izraela i njegovih interesa u [[SAD|američkoj]] politici i javnom životu.
