Kuran – razlika između verzija

Uma se okuplja oko jedinstvenoga dogmatskoga, bogoštovnoga i pravnog sustava. Jedinstvo i raznolikost dva su komplementarna obelezja te religijske zajednice. Jedinstvo proizlazi iz jednostavna i obuhvatna dogmatskog i bogoštovnog sustava, raznolikost iz različitih jezičnih, kulturnih i etničkih zajednica u koje se islam uklopio u prostoru i vremenu. Uma je nastala 622. u Medini kao religijska i politička zajednica, u kojoj se versko i društveno, bogoštovno i svetovno duboko isprepleću. Muhamed je Božji poslanik (prorok), ali i državnik, vojskovođa i diplomat. Izvor političke vlasti nije javno mnjenje te dogovor i ugovor prema njemu, već Alah koji je za to ovlastio svog poslanika. To jedinstvo religijskoga i političkoga kroz istoriju će obeleziti Umu i u susretu sa zapadnjačkim društvom, gde se to dvoje razlikuje i razdvaja, nametnuce muslimanima ozbiljne probleme. U islamu nema klera u kršćanskom smislu, već se svesteniku poverava određena verska služba (mujezin, imam, hatib, muftija). Kako je u središtu islama šerijat i šerijatsko pravo, glavni su verski službenici pravnici teolozi (ulema). U islamskim zemljama (dar-ul-islam) muftija je u skladu sa šerijatskim pravom rešavao slučaj i donosio rešenje, a kadija ga provodio u praksi. Kalif je bio više svetovni i politički zaštitnik islama, a ne vrhovni verski poglavar u užem smislu te reči. Džamija je ne samo bogomolja (kultno mjesto) već i ustanova s popratnom verskom školom (mekteb, medresa) i bibliotekom(kutubhana).

Islamska zajednica na samom svom početku (druga plovina VII stoljeća) podelila na sunite, haridžite i šijite. Premda je povod bio borba oko halifata ogranci su se s vremenom izdiferencirali pravno i dogmatski. Uz Kuran suniti prihvataju još tri izvora islama i šerijatskog prava (sunu, idžmu i kijas). Sijiti osporavaju treći izvor (idžma) i naglašavaju ulogu osobnog istraživanja (idžtihad). Zbog naglašavanja subjektivnog načela religioznog iskustva, šijiti su se dalje raščlanjivali na pojedine sekte (duodecimiti, septimiti, ismailiti, karmati, muteziliti). Novije su sekte šijitskog ishoda ahmadizam i babizam. Čuvajući zajednički dogmatski i bogoštovni okvir, sunizam se raščlanjuje na pravne škole i derviške redove. Suniti cine većinu (90%) u islamu, šijiti manjinu (10%).

 

[[Kategorija:Islam]]