Atanasije Jevtić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: ispravljena preusmerenja
Autobot (razgovor | doprinos)
m datum rođenja
Red 5:
| opis = Атанасије Јевтић
| ime_po_rođenju =
| datum_rođenja = <!-- {{Birth date and age|1938|MM3|DD12|df=y}} -->
| mjesto_rođenja =
| datum_smrti = <!-- {{Death date and age|YYYY|MM|DD|YYYY|MM|DD|df=y}} -->
Red 14:
| roditelji =
}}
'''Atanasije''' (''Jevtić'', selo [[Brdarica]] kod [[Šabac|Šapca]], [[8. 1.|8. januar]] [[1938]]) je umirovljeni [[episkopos|episkop]] [[Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska|zahumsko-hercegovački]] [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] i pravoslavni [[teologija|teolog]]. Jedan je od poznatih "''[[justin Popović|justinovaca]]''", učenika [[Justin Popović|Justina Popovića]].
 
U [[druga Srbija|građanskim]] krugovima je često kritikovan zbog [[nacionalizam|nacionalizma]]<ref name="Byford">[http://www.helsinki.org.yu/serbian/doc/Ogledi06.pdf Jovan Byford, Sećanje na vladiku Nikolaja Velimirovića u savremenoj srpskoj pravoslavnoj kulturi]</ref>, a posebno zbog izjava "o [[muslimani]]ma koji smrde".<ref>[http://www.danas.org/content/most_crkva_drzava/1889873.html Zašto Tadić sedi u Sinodu SPC?]</ref> Čak je i unutar same Crkve kritikovan zbog širenja [[mržnja|mržnje]].<ref>[http://www.novinar.de/2010/03/25/pismo-umirovljenom-episkopu-atanasiju.html Pismo umirovljenom episkopu Atanasiju]</ref><ref>[http://borbazaveru.info/content/view/131/1/ Опет се жести бивши епископ Атанасије]</ref>
 
== Biografija ==
Rođen je [[8. 1.|8. januara]] [[1938]]. godine u selu Brdarica kod [[Šabac|Šapca]]. Završio je bogosloviju u [[Beograd]]u (u generaciji sa [[Amfilohije Radović|Amfilohijem]] i Lavrentijem). Upisao je [[Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu|Bogoslovski fakultet]] [[1958]]. godine, zamonašen je 3. decembra [[1960]]. godine. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu juna [[1963]]. godine, a sledeće [[1964]]. godine odlazi na Teološku akademiju na Halki ([[Turska]]) a potom na Teološki fakultet u [[Atena|Atinu]]. Tu je odbranio doktorsku tezu iz dogmatike na temu „''Eklsiologija Apostola Pavla po Svetom Jovanu Zlatoustom''“. U jesen [[1968]]. godine odlazi u [[Pariz]], gde najpre nastavlja bogoslovske studije na [[Institut Svetog Sergija|Institutu Svetog Sergija]] i dalje usavršava znanje francuskog jezika. Posle provedene jedne godine izabran je za [[profesor]]a na Institutu. Naredne tri godine je predavao Uvod u bogoslovlje i [[Patrologija|Patrologiju]] sa Asketikom, a poslednju godinu predavao je i Istoriju crkve vizantijskog perioda. Vratio se iz Pariza [[1972]]. godine i od tada je na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu niz godina predavao Istoriju hrišćanske crkve, neko vreme Istoriju srpske crkve, a [[1987]]. izabran je za redovnog profesora Patrologije. Biran je za dekana [[Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu|Bogoslovskog fakulteta]] [[1980]]. — [[1981]]. i [[1990]]-[[1991]]. godine. Tokom rada na fakultetu, objavio je oko stotinu naučnih radova.
 
Krajem [[1983]]. godine Atanasije Jevtić u časopisu "[[Pravoslavlje (novine)|Pravoslavlje]]" započinje objavljivanje feljtona „''Od [[Kosovo|Kosova]] do [[Logor Jadovno|Jadovna]]''“, u kojem akcentuje stradanja srpskog naroda u raznim vremenima i raznim delovima Jugoslavije. Feljton prvo detaljno opisuje slučajeve napada [[Albanci|Albanaca]] na [[Srbi|Srbe]] na Kosovu, maltretiranje monaha, [[silovanje|silovanja]] monahinja, itd, poredeći probleme Srba na Kosovu sa [[genocid]]om nad Srbima u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]].<ref name="Tomanić"/> U periodu 1980-ih Jevtić je podržavao uspon [[Slobodan Milošević|Miloševića]], posebno nakon posete Kosovu Polju 27. marta [[1987]]. godine kada je kosovskim Srbima poručio "''[[Niko ne sme da vas bije!]]''" <ref name="Tomanić">[http://www.bosnafolk.com/pdf/spc.pdf MILORAD TOMANIĆ, SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U NJOJ]</ref>
Red 33:
{{citat|Što pre ode, biće bolje ovom narodu. To mu je moja poruka. Kao Srbina, kao čoveka, kao monaha... "Upravo zato što je sposoban i što je u momentima pokazao sposobnost, a onda je postao izdajica srpskog naroda - svestan sam šta govorim - jer je produžio i produbio tragediju srpskog naroda. Daj Bože da što pre ode da nam bude bolje...<ref name="Tomanić"/>}}
 
[[1992]]. godine je postavljen za [[Eparhija zahumsko-hercegovačka|episkopa zahumsko-hercegovačkog]]. Kada je predsednik SR Jugoslavije [[Dobrica Ćosić]] 1992. zamolio hercegovačkog episkopa Atanasija da ga obavesti ima li na terenu njegove eparhije [[ratni zločin|ratnih zločina]] koje čine srpske trupe, Atanasije je odgovorio da on brine o srpskom narodu „koji je žrtva i paćenik“, a ne o [[muslimani]]ma ili nekim tamo drugima.<ref name="II deo">[http://www.pescanik.info/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, II deo]</ref> Ipak, on na parastosu u [[manastir Vavedenje|manastiru Vavedenje]] [[5. 5.|5. maja]] [[1992]] izjavljuje:
 
{{citat|Srbi pod ovakvom političkom i vojnom komandom čine zločine. Posle borbe, koliko znamo, u Zvorniku je pobijeno oko 400 Muslimana, a čuje se da je i u Foči bilo toga. Nije srpski običaj da se posle borbe ubija, pljačka, a čini se da nećemo izaći iz ovog rata čista obraza, pa makar je to trebalo i po cenu naših većih žrtava.<ref>Borba, 5. maj 1992</ref>}}
 
Hercegovački episkop Atanasije Jevtić se protivi raznim mirovnim planovima (vidi [[Vens-Ovenov plan]]), a [[6. 8.|6. avgusta]] [[1993]]. izjavljuje da [[Republika Srpska]] mora "sići na [[Neretva|Neretvu]]" i "na srpsko more":
 
{{citat|Mi u svakom slučaju moramo sići na Neretvu, makar do mučeničkih Klepaca i Prebilovaca, do srpskih hramova koji su porušeni, i na srpsko more. Jer je Dalmacija, samo padina BiH. I da BiH praktično silazi na more. Ne mogu se Hercegovci odreći mora.<ref>NIN, 6. avgust 1993</ref>}}