Pavle Pavlović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m datum rođenja
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: ispravljena preusmerenja
Red 17:
 
== Biografija ==
Pavle Pavlović rođen je [[20. 2.|20. februara]] [[1888]]. godine u [[Lešnica|Lešnici]], [[Podrinje]]. Po zanimanju je bio abadžijski radnik. U [[Obrenovac|Obrenovcu]] je [[1903]]. godine završio zanat, kada se uključio u sindikalni pokret. Godine [[1905]]. postao je sekretar pododbora Saveza abadžijskih radnika u [[Loznica|Loznici]]. Godine [[1906]]. je postao član uprave i tehnički sekretar Saveza abadžijskih radnika u [[Valjevo|Valjevu]], od [[1907]]. do [[1908]]. godine sekretar mesnog sindikalnog veća u Valjevu, a od [[1911]]. do [[1914]]. godine sekretar Glavnog radničkog saveza SDS Srbije.
 
Godine 1906. primljen je za člana [[Srpska socijaldemokratska strankapartija|Srpske socijaldemokratske stranke]], a član Glavne uprave SSDS bio je od 1911. do 1914. i [[1919]]. godine. Socijalistički odbornik u Opštini beogradskoj bio je od 1911. do [[1915]]., stalni saradnik „Radničkih novina“ od [[1909]]. do 1914., a zatim partijskog lista „Budućnost“, u [[Niš]]u 1915. godine.
 
Pavlović je na osnivačkom kongresu [[SavezKomunistička komunistapartija Jugoslavije|Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista)]] [[april]]a 1919. godine bio konferent o agrarnom pitanju. [[Maj]]a iste godine postaje sekretar Centralnog radničkog sindikalnog veća Jugoslavije. [[AvgustAugust|Avgusta]]a [[1920]]. godine bio je izabran u [[Beograd]]u na komunističkoj listi za opštinskog odbornika, a u [[novembar|novembru]] za narodnog poslanika Ustavotvorne skupštine. Bio je stalni saradnik obnovljenih „Radničkih novina“.
Pavlović je predsedavao radu [[DrugiVukovarski kongres KPJ|Drugog kongresa KPJ]] i bio izabran za predsednika Izvršnog odbora [[Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije|Centralnog veća KPJ]]. Od [[septembar|septembra]] [[1921]]. do [[jul]]a [[1922]]. godine bio je sekretar zgraničnog komiteta KPJ u [[Beč]]u, aktivni učesnik na [[Prva zemaljska konferencija KPJ|Prvoj]] (1922) i [[Druga zemaljska konferencija KPJ|Drugoj zemaljskoj konferenciji KPJ]] ([[1923]]) u Beču. Kao delegat KPJ, 1921. godine učestvovao je na Trećem kongresu i Četvrtom kongresu [[Kominterna|Kominterne]] u [[Moskva|Moskvi]] 1922. godine.
 
Posle povratka u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevinu SHS]], uhapšen je u oktobru 1923., a osuđen avgusta [[1924]]. godine od prvostepenog suda u Beogradu. Iz KPJ je isključen [[1927]]. godine kao istaknuti predstavnik leve frakcije. Pavlović nastavlja sa radom u sindikatu sve do [[6. 1.|6. januara]] [[1929]]. godine, kada su [[Nezavisni sindikati Jugoslavije|Nezavisni sindikati]] zabranjeni.
 
Posle [[Drugi svetskisvjetski rat|Drugog svetskog rata]] bio je pomoćnik ministra rada NR Srbije, potpredsednik Gradskog odbora [[Narodni front|Narodnog fronta]] Beograda, urednik lista „Rad“, predsednik Saveza tekstilnih radnika Jugoslavije, član Glavnog odbora sindikata NR Srbije, predsednik nadzornog odbora Jedinstvenih sindikata Jugoslavije i narodni poslanik [[Savezna skupština|Savezne narodne skupštine]] prvog saziva.
 
Umro je [[1971]]. godine u [[Beograd]]u i sahranjen je u [[Aleja zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu|Aleji zaslužnih građana]] na [[Novo groblje (Beograd)|Novom groblju]].