Atanasije Jevtić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m datum rođenja
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: ispravljena preusmerenja
Red 14:
| roditelji =
}}
'''Atanasije''' (''Jevtić'', selo [[Brdarica]] kod [[Šabac|Šapca]], [[8. 1.|8. januar]] [[1938]]) je umirovljeni [[episkopos|episkop]] [[Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska|zahumsko-hercegovački]] [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] i pravoslavni [[teologija|teolog]]. Jedan je od poznatih "''[[Justinovcijustin Popović|justinovaca]]''", učenika [[Justin Popović|Justina Popovića]].
 
U [[građanskadruga Srbija|građanskim]] krugovima je često kritikovan zbog [[nacionalizam|nacionalizma]]<ref name="Byford">[http://www.helsinki.org.yu/serbian/doc/Ogledi06.pdf Jovan Byford, Sećanje na vladiku Nikolaja Velimirovića u savremenoj srpskoj pravoslavnoj kulturi]</ref>, a posebno zbog izjava "o [[muslimani]]ma koji smrde".<ref>[http://www.danas.org/content/most_crkva_drzava/1889873.html Zašto Tadić sedi u Sinodu SPC?]</ref> Čak je i unutar same Crkve kritikovan zbog širenja [[mržnja|mržnje]].<ref>[http://www.novinar.de/2010/03/25/pismo-umirovljenom-episkopu-atanasiju.html Pismo umirovljenom episkopu Atanasiju]</ref><ref>[http://borbazaveru.info/content/view/131/1/ Опет се жести бивши епископ Атанасије]</ref>
 
== Biografija ==
Rođen je [[8. januar1.|8. januara]]a [[1938]]. godine u selu Brdarica kod [[Šabac|Šapca]]. Završio je bogosloviju u [[Beograd]]u (u generaciji sa [[Mitropolit Amfilohije Radović|Amfilohijem]] i Lavrentijem). Upisao je [[Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu|Bogoslovski fakultet]] [[1958]]. godine, zamonašen je 3. decembra [[1960]]. godine. Diplomirao je na Bogoslovskom fakultetu juna [[1963]]. godine, a sledeće [[1964]]. godine odlazi na Teološku akademiju na Halki ([[Turska]]) a potom na Teološki fakultet u [[AtinaAtena|Atinu]]. Tu je odbranio doktorsku tezu iz dogmatike na temu „''Eklsiologija Apostola Pavla po Svetom Jovanu Zlatoustom''“. U jesen [[1968]]. godine odlazi u [[Pariz]], gde najpre nastavlja bogoslovske studije na [[Institut Svetog Sergija|Institutu Svetog Sergija]] i dalje usavršava znanje francuskog jezika. Posle provedene jedne godine izabran je za [[profesor]]a na Institutu. Naredne tri godine je predavao Uvod u bogoslovlje i [[Patrologija|Patrologiju]] sa Asketikom, a poslednju godinu predavao je i Istoriju crkve vizantijskog perioda. Vratio se iz Pariza [[1972]]. godine i od tada je na Bogoslovskom fakultetu SPC u Beogradu niz godina predavao Istoriju hrišćanske crkve, neko vreme Istoriju srpske crkve, a [[1987]]. izabran je za redovnog profesora Patrologije. Biran je za dekana [[Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu|Bogoslovskog fakulteta]] [[1980]]. — [[1981]]. i [[1990]]-[[1991]]. godine. Tokom rada na fakultetu, objavio je oko stotinu naučnih radova.
 
Krajem [[1983]]. godine Atanasije Jevtić u časopisu "[[Pravoslavlje (novine)|Pravoslavlje]]" započinje objavljivanje feljtona „''Od [[Kosovo|Kosova]] do [[Logor Jadovno|Jadovna]]''“, u kojem akcentuje stradanja srpskog naroda u raznim vremenima i raznim delovima Jugoslavije. Feljton prvo detaljno opisuje slučajeve napada [[AlbanacAlbanci|Albanaca]]a na [[Srbi|Srbe]] na Kosovu, maltretiranje monaha, [[silovanje|silovanja]] monahinja, itd, poredeći probleme Srba na Kosovu sa [[genocid]]om nad Srbima u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]].<ref name="Tomanić"/> U periodu 1980-ih Jevtić je podržavao uspon [[Slobodan Milošević|Miloševića]], posebno nakon posete Kosovu Polju 27. marta [[1987]]. godine kada je kosovskim Srbima poručio "''[[Niko ne sme da vas bije!]]''" <ref name="Tomanić">[http://www.bosnafolk.com/pdf/spc.pdf MILORAD TOMANIĆ, SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U NJOJ]</ref>
 
=== Episkop ===
Red 29:
 
[[Datoteka:ManastirTvrdos.jpg|thumb|[[Манастир Тврдош]], сједиште Захумско-херцеговачко и приморске епархије.]]
Kada predsednik Srbije [[Slobodan Milošević]] početkom 1992. prihvata [[Vensov plan]], što je značilo praktično priznanje postojećih granica Hrvatske, Atanasije ga na televiziji [[Studio B]], [[12. mart3.|12. marta]]a 1992. proglašava [[izdajnikizdaja|izdajnikom]]om.
 
{{citat|Što pre ode, biće bolje ovom narodu. To mu je moja poruka. Kao Srbina, kao čoveka, kao monaha... "Upravo zato što je sposoban i što je u momentima pokazao sposobnost, a onda je postao izdajica srpskog naroda - svestan sam šta govorim - jer je produžio i produbio tragediju srpskog naroda. Daj Bože da što pre ode da nam bude bolje...<ref name="Tomanić"/>}}
 
[[1992]]. godine je postavljen za [[Eparhija zahumsko-hercegovačka|episkopa zahumsko-hercegovačkog]]. Kada je predsednik SR Jugoslavije [[Dobrica Ćosić]] 1992. zamolio hercegovačkog episkopa Atanasija da ga obavesti ima li na terenu njegove eparhije [[ratni zločin|ratnih zločina]] koje čine srpske trupe, Atanasije je odgovorio da on brine o srpskom narodu „koji je žrtva i paćenik“, a ne o [[muslimani]]ma ili nekim tamo drugima.<ref name="II deo">[http://www.pescanik.info/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, II deo]</ref> Ipak, on na parastosu u [[manastir Vavedenje|manastiru Vavedenje]] [[5. maj5.|5. maja]]a [[1992]] izjavljuje:
 
{{citat|Srbi pod ovakvom političkom i vojnom komandom čine zločine. Posle borbe, koliko znamo, u Zvorniku je pobijeno oko 400 Muslimana, a čuje se da je i u Foči bilo toga. Nije srpski običaj da se posle borbe ubija, pljačka, a čini se da nećemo izaći iz ovog rata čista obraza, pa makar je to trebalo i po cenu naših većih žrtava.<ref>Borba, 5. maj 1992</ref>}}
 
Hercegovački episkop Atanasije Jevtić se protivi raznim mirovnim planovima (vidi [[Vens-Ovenov plan]]), a [[6. avgust8.|6. avgusta]]a [[1993]]. izjavljuje da [[Republika Srpska]] mora "sići na [[Neretva|Neretvu]]" i "na srpsko more":
 
{{citat|Mi u svakom slučaju moramo sići na Neretvu, makar do mučeničkih Klepaca i Prebilovaca, do srpskih hramova koji su porušeni, i na srpsko more. Jer je Dalmacija, samo padina BiH. I da BiH praktično silazi na more. Ne mogu se Hercegovci odreći mora.<ref>NIN, 6. avgust 1993</ref>}}
 
Na zasedanju [[SkupštinaNarodna skupština Republike Srpske|Skupštine Republike Srpske]] u [[jul]]u [[1994]]. godine na kome se odlučivalo o prihvatanju [[Plan Kontakt grupe|mirovnog plana Kontakt grupe]], episkop Jevtić je rekao poslanicima da Srpska pravoslavna crkva ne može ponovo pristati na "desetkovanje srpskog naroda" i da ne treba prihvatiti ponuđeni plan.<ref name="Tomanić"/> Izabran je za prvog rektora novootvorene duhovne akademije Svetog Vasilija Ostroškog u [[SrbinjeFoča|Srbinju]] ([[Foča|Foči]]), [[1994]]. godine. Usled teške povrede, povukao se sa arhipastirskih dužnosti uz saglasnost [[Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve|Svetog arhijerejskog sabora]] ([[1999]]).
 
Maja [[2003]]. na saboru Srpske pravoslavne omladine usvojena je tzv. ''Studenička deklaracija'' Atanasija Jeftića, kojom se kritikuju evropske integracije i evropska kultura u celini, a oni koji se zalažu za Evropu se nazivaju evroslinavcima.<ref name="III deo">[http://www.pescanik.info/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, III deo]</ref> [[7. april4.|7. aprila]]a 2004. godine je održao "besedu pod šatrom" u [[Manastir Ćelije|Manastiru Ćelije]] u kojoj je oštro govorio o političkim neistomišljenicima i pripadnicima drugih naroda. Pristalice [[EuropskaEvropska Unijaunija|Europske Unije]] i [[građanskadruga Srbija|građanske Srbije]] je nazivao "evroslinavcima":
 
{{citat|Pustite te evroslinavce po Beogradu, ima ih jedan kombi da ih skupite, dve Nataše, dve Sonje, dva, ne znam kako se zove, Mirko Ðordevic, nažalost bili se dokopali prethodne vlasti, takozvane dosovske, gde se šljam okupio, nazadnjaci koji su usred Beograda demonstrirali svoja prava na nastranosti.<ref name="sekularizam">[http://www.pescanik.info/content/view/1641/61/ Koalicija za sekularnu državu]</ref>|vladika Atanasije u Manastiru Ćelije, 7. aprila 2004.}}
Red 67:
* [[Eparhija zahumsko-hercegovačka]]
* [[Političko delovanje Srpske pravoslavne crkve]]
* [[Srpska pravoslavna crkva u jugoslovenskim ratovima|Srpska pravoslavna crkva u Jugoslovenskim ratovima]]
 
== Vanjske veze ==