Rudolf Horvat – razlika između verzija

'''Rudolf Horvat''' ([[Koprivnica]], [[14. 3.|14. ožujka]] [[1873]]. - [[Zagreb]], [[25. 5.|25. svibnja]] [[1947]].)

Završio je osnovnu školu u Koprivnici, a gimnaziju u [[Varaždin]]u i Zagrebu. Upisao se na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, ali je nakon dvije godine prešao na Filozofski gdje je, 1896. god. diplomirao povijest i zemljopis. Prvi posao dobio je u Osječkoj realnoj gimnaziji. Horvat je bio opredjeljen za opoziciju (protiv [[Károly Khuen-Héderváry|Hedervarya]]) pa dolazi na listu nepoćudnih vladi, te ga premještaju na Realnu gimnaziju u [[Zemun]], gdje je prijeteljevao sa [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]] i gdje su zajedno napraviti ideju o osnivanju [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a. Zatim je premješten na nižu gimaziju u Petrinji, gdje piše prve velike radove. Nakon sedam molbi za premještaj tek [[1907]]. god. prelazi u Zagreb na Donjogradsku realnu gimnaziju. Njegovo neslaganje s hrvatsko-srpskom koalicijom, koja je imala vlast i sve jača orijentacija prema Stjepanu Radiću bili su uzrokom što je ostao bez profesorske službe i bez šansi za zaposlenje u Državnom arhivu u Zagrebu. Sva svoja istraživanja financirao je sam i bez ikakve državne pomoći. Događaji do kojih je došlo poslije atentata na Stjepana Radića stvorili su kod njega uvjerenje u potrebu izgradnje samostalne države Hrvatske, pa se njegovo pisanje u tom vremenu opet okreće politici.U tom periodu povremeno piše za Jutarnji list priče iz prošlosti s određenom tematikom. U to vrijeme, 1929.i 1930. urednik Jutarnjeg lista je bio [[Josip Horvat]] novinar i publicist rođen u Čepinu. Godine [[1937]]. osnovao je povijesno društvo Hrvatski rodoljub. Kad je osnovana [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]], Horvat se pridružuje kvinslinškom [[Hrvatski sabor (NDH)|ustaškom saboru]], a [[1944]]. godine imenovan je redovitim profesorom [[historija|historije]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]]. Godine [[1942]]. izdao je knjigu "Hrvatska na mučilištu", posvećenu stradanjima [[Hrvati|Hrvata]] u novijoj povijesti. Zbog svoje suradnje i podrške kvislinškom fašističkom režimu NDH završava u zatvoru nakon oslobođenja Hrvatske 1945. godine, gdje i umire [[1947]]. godine.

Jedan od inicijatora osnivanja [[Hrvatska pučka seljačka stranka|HPSS]]-a. Bio je član užeg vodstva HPSS-a odnosno [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a te njegov rizničar. Kasnije se razilazi s politikom koju je provodio Stjepan Radić i približava se ekstremističkim hrvatskim političkim opcijama. U više navrata biran za zastupnika u državnom parlamentu na listi HSS-a, nakon [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] jugoslavenske vlasti su ga osudile i oduzele mu građanska i politička prava u trajanju od deset godina zbog njegovog sudjelovanja u vlasti fašističke NDH, te je ostao bez profesorske mirovine, a njegava djela se nisu smjela posve slobodno koristiti. Kroz propagandizaciju povijesnih rezultata u tiskanim medijima agitirao je za hrvatsku samostalnost. Priredio je više serija izvornih dokumenata iz hrvatske historije. Napisao je više književnih djela od kojih je dio objavljen u obliku knjiga. U gradovima u kojima je djelovao bio je organizator društvenog i kulturnog života, a napose u radu pjevačkih društava.

Djelujući između povijesti i politike nije iskoristio svoje pune mogućnosti ni na jednom polju, ali je njegov trag značajan u oba područja. Napisao je više od 50 knjiga o brojnim hrvatskim gradovima ([[Zagreb]], [[Koprivnica]], [[Varaždin]], [[Petrinja]], [[Virovitica]] itd.) i regijama ([[Lika]], [[Krbava]], [[Podravina]], [[Međimurska županija|Međimurje]], Slavonija itd.), ali i nekoliko uspjelih sinteza hrvatske historije. Napisao je jedinu sintezu historije hrvatskog gospodarstva koja je objavljena nakon raspada Jugoslavije (priredila ju je za tisak [[Mira Kolar - Dimitrijević]] koja je ujedno objavila Horvatovu bibliografiju).