Patrijarh srpski Pavle – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m dodana kategorija Episkopi raško-prizrenski pomoću gadgeta HotCat
Autobot (razgovor | doprinos)
m Bot: ispravljena preusmerenja
Red 13:
'''Patrijarh Srpski Pavle''' (svjetovno ime '''Gojko Stojčević'''. 11. maj 1914 - 15. novembar 2009.) je bio 44. [[patrijarh]] [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]].
 
Srpski patrijarh postao je 1990. godine, kada je na tom mjestu naslijedio [[patrijarh srpski German|patrijarha Germana]]. Pavle je bio na čelu srpske crkve tokom burnog [[Srpskasrpska pravoslavna crkva u Jugoslovenskimjugoslovenskim ratovima|razdoblja jugoslavenskih ratova]] 1990-ih.
 
== Djetinjstvo i školovanje ==
Red 27:
== Episkop raško-prizrenski ==
 
Izabran je za [[episkopepiskopos|episkopa]]a raško-prizrenskog [[29. 5.]] [[1957]]. godine, a posvećen je [[21. 9.|21.9.]] [[1957]]. godine, u beogradskoj [[Saborna crkva|Sabornoj crkvi]]. Čin posvećenja obavio je [[patrijarh srpski Vikentije]]. Za episkopa raško-prizrenskog ustoličen je 13. oktobra 1957. godine, u prizrenskoj Sabornoj crkvi.
 
U Eparhiji raško-prizrenskoj gradio je nove crkve, obnavljao stare i porušene, posvećivao i monašio nove svećenike i monahe. Starao se o Prizrenskoj bogosloviji, gdje je povremeno držao i predavanja iz crkvenog pjevanja i [[Crkvenoslavenskicrkvenoslovenski jezik|crkvenoslavenskog jezika]]. Često je putovao, obilazio i služio u svim mjestima svoje [[eparhija|eparhije]]. Sa kosovskim egzodusom, [[prizrenska Bogoslovija]] Svetog Kirila i Metodija je privremeno premještena u [[Niš]], a sjedište Raško-prizrenske eparhije iz [[Peć (Kosovograd)|Peći]] u [[Manastir Gračanica|manastir Gračanicu]].
 
Kao episkop raško-prizrenski svjedočio je u [[UjedinjeneUjedinjeni nacijenarodi|Ujedinjenim nacijama]] pred mnogobrojnim državnicima, o problemima Srba na [[Kosovo i Metohija|Kosovu i Metohiji]].
 
== Patrijarh srpski ==
Red 44:
{{citat|Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj.<ref>[http://www.e-novine.com/srbija/32282-ene-nisu-poeljne-crkvi-tokom-menstruacije.html Žene nisu poželjne u crkvi tokom menstruacije]</ref>}}
 
Pavle je objašnjavao britanskom lordu da su u Jugoslaviji "Srbi bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima", ali da više ne mogu da žive skupa i da "delovi Hrvatske moraju biti pripojeni matici srpskog naroda, Republici Srbiji". U pismu patrijarh otvoreno govori da se velik deo teritorija [[Hrvatska|Hrvatske]] mora "naći pod zajedničkim državnim krovom sa današnjom Srbijom i svim srpskim krajinama".<ref name="Tomanić">[http://www.bosnafolk.com/pdf/spc.pdf MILORAD TOMANIĆ, SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U NJOJ]</ref> Kratko potom [[Sveti arhijerejski sabor|Sveti Arhijerejski Sabor]] SPC donosi u prvom mjesecu 1992. godine odluku da ne priznaje granice jugoslavenskih republika. <ref>[http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4896408,00.html?maca=bos-rss-bos-all-1475-rdf Uloga patrijarha Pavla u politici]</ref> Početom 1992. godine, pripadnici [[ArkanŽeljko Ražnatović|Arkanovih]]ovih [[Arkanovcisrpska dobrovoljačka garda|jedinica]] pružali su zaštitu patrijarhu Pavlu, a sam [[Željko Ražnatović|Arkan]] je govorio da mu je patrijarh vrhovni komandant. Episkop [[Atanasije Jevtić|Atanasije]] je [[9. mart3.|9. marta]]a 1992. uklonio Arkanovo "obezbeđenje" koje se nalazilo pred Patrijaršijom<ref name="Tomanić"/>, a Pavle se ograđivao od ovakvih Arkanovih izjava <ref>[http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4896408,00.html?maca=bos-rss-bos-all-1475-rdf Uloga patrijarha Pavla u politici]</ref>.
 
Kasnije tokom rata, Pavle je nastupao dosta pomirljivije, i često je govorio da u ratu u Bosni i Hercegovini stradaju i [[Srbi]], [[Hrvati]] i [[Muslimani]], te da je [[mir]] svima potreban, "jer smo svi mi deca Božija" i da "za hrišćanina svako ubistvo čoveka čovekom znači bratoubistvo."<ref name="Tomanić"/> Suočen sa zahuktalim nacionalizmom svojih episkopa, apelovao je na poštovanje opštečovečanskih vrednosti čuvenim rečima:
Red 57:
Imajući u vidu zasluge patrijarha srpskog Pavla na teološkom polju, Bogoslovski fakultet Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, dodijelio mu je [[1988]]. godine zvanje počasnog doktora bogoslovlja.
 
[[15. mart3.|15. marta]]a [[1999]]. godine, prilikom svoje prve posleratne posete [[Zagreb]]u, upriličene zahvaljujući zagrebačkom [[Jovan Pavlović|mitropolitu Jovanu]], patrijarh Pavle je potpuno promenio ranije iznete stavove, i savetovao je Srbe da budu lojalni građani Hrvatske:
 
{{citat|Časno ispunjavajte svoje građanske dužnosti i postupajte savesno po državnim zakonima Republike Hrvatske.<ref name="Tomanić"/>}}
Red 63:
Pavle je prisustvovao [[Slobodan Milošević|Miloševićevoj]] proslavi 29. novembra 1999. zbog čega je kritikovan unutar crkvenih krugova, na šta je šef njegovog kabineta rekao: "''Što se tiče odlaska kod predsednika Republike, patrijarh bi otišao i da ovde vlada turski sultan. Ovim činom nije prekršen Ustav Srpske pravoslavne crkve''."<ref name="Tomanić"/>
 
[[2002]]. godine nastava vjeronauke je uvedena u škole, a Bogoslovski fakultet vraćen u okvire [[BeogradskiUniverzitet univerzitetu Beogradu|Beogradskog univerziteta]].
 
Po završetku ratova u bivšoj Jugoslaviji, a pred svoju smrt, Pavle će 2007. godine reći:
 
{{citat|A ja kažem: ako bi trebalo da se održi [[Velika Srbija]] zločinom, ja na to pristao ne bih nikada; neka nestane Velike Srbije, ali zločinom da se održava – ne. Ako bi bilo potrebno i nužno jedino da se održi [[UžaCentralna Srbija|Mala Srbija]] zločinom, ja i na to ne bih pristao. Neka nestane i Male Srbije ali zločinom da se održi – ne. I kad bi trebalo da se održi poslednji Srbin, ja da sam taj poslednji Srbin, a da se održi zločinom – ne pristajem, neka nas nestane ali da nestanemo kao ljudi, jer nećemo onda nestati, živi ćemo otići u ruke Boga Živoga.<ref>[http://www.dverisrpske.com/tekst/230 Intervju sa Njegovom Svetošću Patrijarhom srpskim Pavlom]</ref>}}
 
Uprkos očekivanjima, pred smrt nije izabrao kriptu u Sabornoj crkvi za svoj večni dom, ni mermernu grobnicu u hramu sv. Save na Vračaru, već malo crkveno groblje u Rakovici.<ref name="Kišobran">[http://pescanik.net/wp-content/PDF/mirko_djordjevic-kisobran_patrijarha_pavla.pdf Mirko Đorđević, Kišobran patrijarha Pavla]</ref> Umro je 15. novembra [[2009]]. godine u 96. godini života. Ostao je poznat po svojoj, već legendarnoj, skromnosti. Često je hodao pješice ulicama Beograda ili koristio sredstva gradskog prijevoza. U susretu s ljudima se odlikovao jednostavnošću i izuzetnom prijatnošću.
Red 102:
== Vidi još ==
* [[Pavlovo pismo Karingtonu]]
* [[Srpska pravoslavna crkva u jugoslovenskim ratovima|Srpska pravoslavna crkva u Jugoslovenskim ratovima]]
 
== Vanjske veze ==