Aleksandar Kerenski – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2) (robot Dodaje: lt:Aleksandras Kerenskis |
m Bot: ispravljena preusmerenja |
||
Red 14:
| roditelji =
}}
'''Aleksandar Kerenski''' ( [[2. 5.|2.5.]] [[1881]]. - [[11. 6.|11. lipanj]] [[1970]]. ) je bio premijer privremene vlade [[Rusija|Rusije]] [[1917]] godine.
== Mladost ==
'''Aleksandar''' se rodio [[2. 5.|2.5.]] [[1881]]. godine u mjestu [[Uljanovsk|Simbirsk]] koje će nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]] promjeniti ime u [[Uljanovsk]] zbog tamošnjeg rođenja [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjina]]
== Preuzimanje vlasti ==
Tijekom [[Februarske revolucija|Februarske revolucije]] zbog svoga ugleda iz parlamenta '''Aleksandar''' uspijeva biti izabran na položaj zamjenika predsjedavajućeg [[Petrogradski Sovjet|Petrogradskog Sovjeta]]. Zahvaljujući toj narodnoj popularnosti on se tada nameće novoj privremenoj vladi koja ga postavlja na poziciju ministra pravosuđa. Ta nova pozicija ga je odmah stavila u sukob s Sovjetom pošto su njeni predstavnici imali zabranu ulaska u novu vladu. Ambicioznom '''Kerenskom''' to nije bio problem pošto vatrenim govorom uspijeva dobiti izuzeće od pravila. Sada držeći dvije važne pozicije istovremeno on ucjenjuje vladu premijera [[Grigorij Lavov|Lavova]] da prekine sve pregovore s carem i ukine monarhiju u bilo kojem obliku. Našavši se pod direktnom prijetnjom nove revolucije premijer je finalno popustio [[16. 3.|16.3.]] [[1917]]. godine.
To popuštanje u stvarnosti nije zadovoljilo '''Kerenskog''' čiji cilj od prvog dana revolucije postaje preuzimanje vlasti. U sljedećoj krizi tijekom svibnja [[1917]]. godine on sada ponovno prijeti narodnom revolucijom i kao nagradu ovaj put dobiva mjesto ministra obrane. Iako je tu poziciju osvojio samo radi protivljenja ratu sada '''Kerenski''' zamišlja sebe kao [[Napoleon]]a sjevera (ima 36 godina) i protivno volji onih koji su ga postavili priprema veliku rusku ofenzivu [[1917]]. godine s proklamiranim ciljem učvršćivanja svojega položaja velikom vojnom pobjedom.
== Premijer ==
Ta nova ofenziva počinje [[1. 7.|1. srpnja]] [[1917]]. godine pod zapovjedništvom generala [[Aleksej Bruzilov|Alekseja Bruzilova]] ruskog velikog pobjednika iz prošle godine. Samo dan potom '''Kerenski''' uspijeva isprovocirati pad vlade nakon čega zauzima premijersku fotelju. Ta vijest povezana zajedno s onom o početku nove ofenzive dovodi [[3. 7.|3. srpnja]] do pokušaja preuzimanja vlasti od strane [[Boljševici|boljševika]]. Poslije dva dana borbi ovaj pokušaj "srpanjske" revolucije novi premijer uspješno guši zatvarajući u zatvor veliki broja njihovih važnijih pripadnika, dok sam [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjin]] u potpunoj depresiji bježi na teritorij [[Finska|Finske]]. Kao posljedica tih događaja u [[
Završni akt političke karijere brzopletog '''Kerenskog '''počinje ubrzo nakon ovog vojnog debakla. Nemajući povjerenja u lojalnog monarhistu Alekseja Bruzilova on ga smjenjuje s pozicije vrhovnog zapovjednika vojske u [[
U posljednjem očajničkom pokušaju zadržavanja vlasti premijer u ovim nemogućim uvjetima donosi odluku o raspisivanju izbora za ustavni parlament. Situaciju u kojoj bi se buduća vlast odlučivala na izborima [[12. 11.|12. studenog]] [[1917]]. godine je bila neprihvatljiva [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjinu]]
== Krivnja ==
Do kraja svoga dugog života '''Kerenski''' je za Oktobarsku revoluciju krivio svih osim sebe. Njegov glavni krivac najčešće je bio general Kornilov koji ga je pokušao oboriti u rujnu. S tim pogledom na stvari praktički nitko drugi u cijelom svijetu se nije slagao s njim. U stvarnosti za većinu događaja iz [[1917]]. godine '''Kerenski''' je bio kriv. On u ožujku ultimatumom tjera vladu da prisili [[Mihajlo II., car Rusije|Mihajla II.]] na abdikaciju. Ponovno on u srpnju ruši vladu, pokreće vojnu ofenzivu i definitivno svojim novim proglasom ukida monarhiju. Kada još u [[
Zbog svega toga nakon smrti '''Kerenskog''' [[1970]]. godine [[Ruska pravoslavna crkva]] odbija dati dopuštenje za njegov sprovod na crkvenoj zemlji smatrajući ga odgovornom osobom za dolazak komunista na vlastu. Kada je sličan zahtjev odbila s jednakim razlozima i [[Srpska pravoslavna crkva]] njega se pokopalo na području izvan crkvenih grobova.
Red 38:
{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Grigorij Lavov]]
|gl_članak_funkcija=[[Popis
|nasljednik =Ukidanje privremene vlade. Slijedi Predsjednik sovjeta narodnih komesara [[Vladimir Iljič Lenjin|Lenjin]]
}}
{{Commonscat|Alexander Kerensky}}
|