Claude Bernard – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene 78.30.177.40 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Autobot |
|||
Red 23:
== Život ==
Klod Bernar je rođen
{{Citat|Vi ste dosta napredovali u apoteci, držite se medicine a literaturu koristite za sate dokolice. <small>Saint-Marc GIRARDIN</small>}}
Klod Bernar je diplomirao na studijama medicine [[1843
{{Citat|Moja stolica na Francuskom Koledžu je Vaša, ja znam da sa Vama ona neće pasti na kolevku
Godine [[1845
== Dela ==
Klod Bernar je u toku svojih istraživanja mnogo primenjivao metodu eksperimentalnog rada i otkrio je;
*Ulogu sekrecije [[pankreas]]a u [[varenje|varenju]] [[mast]]i ([[1848]].),
*Ulogu [[jetra|jetre]] u lučenju sokova za varenje i metabolizmu [[šećer]]a u [[krv]]i ([[1848]].),
*Povećanje temperature kože nakon dejstva [[vegetativni nervni sistem|simpatikusa]] ([[1851]].),
*Ulogu jetre u metabolizmu [[glukagon]]a ([[1855]].)
Njegovo istraživanje u oblasti indukcije [[dijabetes]]a putem injekcije kroz pod lobanje u oblast 4. komore, bila su značajna za istraživanja vezana za njegovu hipotezu o uticaju psihičkih i nervnih činilaca na lučenje sokova za varenje i nastanak dijabetesa. Kasnije se ispostavilo da tolerancija na glukoze nije održiva, što je bio rezultat oslobađanje [[adrenalin]]a usled stimulacije simpatičkog nervnog sistema
Bernar izoluje [[glikogen]] iz jetre ([[1857]].), otkriva specifičnosti dejstva [[Kurare]]a na pojavu paralize neuro-mišićnih završetaka ([[1856]].) i dokazuje da [[ugljen-monoksid]] blokira disanje u eritrocitama, i pomera krivu zasićenja hemoglobina ulevo [[1857]].).
Klod Bernar daje i osnovne postavke [[homeostaza|homeostaze]] (mehanizma uspostavljanja narušenog sklada u organizmu) oko [[1860]]. i ulogu vegetativnog nervnog sistema u njenoj regulaciji.
Klod Bernar se smatra jednim od glavnih inicijatora eksperimentalnog pristupa u istraživanjima: Hipotetičko-deduktivnom pristupu posmatranja pojava kroz; posmatranje - [[hipoteza|hipotezu]] - [[eksperiment]] - rezultate - tumačenje – zaključak. Zato je Bernar zaslužan i za razvoj eksperimentalne medicine jer je dokazao da se tek nakon eksperimentalnih ispitivanja mogu proveriti posledice hipoteze.
Njegovo glavno delo je "Uvod u studije eksperimentalne medicine", koje je objavljeno u 25 izdanja, a [[prevod|prevedeno]] je i na mnoge [[jezik]]e sveta.
== Priznanja ==
[[Datoteka:Mendeleev Copley medal.jpg|thumb|desno|150px|]]
Za svoj rad i zasluge u nauci Bernar je izabran za člana [[Senat]]a Francuske [[1865]]., zatim i za člana [[Francuska|Francuske]] akademije nauka [[1868]]. Za svoje zasluge u nauci dobitnik je Koplijeve medalje <ref>[http://royalsociety.org/page.asp?id=1736 Koplijeva medalja (731)]Preuzeto;01. oktobra 2009.{{en}} </ref> [[1876]]. Bernar je bio i član Kraljevskog društva od [[1864]]. Njemu u čast Univerzitet u [[Lion]]u nosi njegovo ime.
== Literatura ==
{{Reflist}}
*Robert Clarke, ''Claude Bernard et la médecine expérimentale'', Paris, Éditions Seghers, 1961
*Alain Prochiantz, ''Claude Bernard : La Révolution physiologique'', ISBN 2130429092
*Pierre Lamy, ''L'Introduction à l'étude de la médecine expérimentale, le naturalisme et le positivisme'', 1928
*Pierre Debray-Ritzen (1992). ''Claude Bernard ou un nouvel état de l'humaine raison''. Albin Michel (Paris) : 235 p. ISBN 2-226-05896-6.
*Mirko Grmek, "Le legs de Claude Bernard", Fayard, 1997.
== Vanjske veze ==
{{commonscat|Claude Bernard}}
|