Milovan Milovanović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 17:
}}
'''Milovan Đ. Milovanović''' ([[17. februar]] [[1863]] — [[18. jun]] [[1912]]) bio je srpski teoretičar države i prava, diplomata i političar. Bio je predsednik Vlade Kraljevine Srbije (1911—1912) i za vreme svog mandata zaključio je savez sa [[Kraljevina Bugarska|Bugarskom]] koji je omogućio stvaranje [[Balkanski savez|Balkanskog saveza]] protiv [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]].
Milovanović je bio sin bio [[Đorđa Milovanovića]] (1813-1885), poznatog судијеsudije konzervativнеkonzervativne оријентацијеorijentacije, državnog savetnika иi ministrа pravde 1875.
Milovanović je bio "Parizlija", tj. pariski djak, briljantan student sa doktoratom na Pravnom fakultetu u Parizu o garantnim ugovorima u XIX veku, doktoratom koji je 1888. bio nagradjen zlatnom medaljom na Pariskom univeryitetuuniverzitetu. Kao profesor državnog prava na Velikoj školi u Beogradu i jedan od prvaka Narodne radikalne stranke, Milovanović je učestvovao u izradi [[Ustava Srbije od 1888. godine|Ustava Srbije iz 1888.]], jednog od najslobodumnijih ustava u tadašnjoj Evropi. Milovanović je u karijeri bio još i [[ministar]] pravde, ministar finansija, ministar spoljnih poslova (1909-1912) i [[diplomata]], tj. poslanik Srbije u Rimu (1903-1907).
 
Kako navodi Milovanovićev biograf Dimitrije Djordjević, najbolji prikaz Milovanovićevog ličnog uspeha [kao poslanika Srbije u Rimu] dao je u jednom izveštaju francuskoj vladi ambasador Barer, jedna od najumnijih glava francuske diplomatije. «Poznajući u tančine balkanske stvari, obdaren živom inteligencijom i sigurnim sudom, Milovanović je uspeo da u rimskom političkom svetu zadobije daleko veći uticaj no što mu ga daje položaj jedne male zemlje» pisao je ambasador. «On je svakako izvršio jak uticaj na akciju Italije na Balkanu, svojim misljenjem i poverljivim savetima koje je davao Konzulti.» [Italijanski Ustavni sud]...
Red 35:
*''Jedan ili dva doma'', Beograd 1901.
*''Državno pravo'', Filip Višnjić, Beograd 1997, 310 str.
 
 
== Bibliografija ==
 
*[[Slobodan Jovanović]], “Milovan Milovanović“, ''Srpski književni glasnik'', 2-6, 1937.
*[[Dimitrije Đorđević]], ''Milovan Milovanović'', Prosveta, Beograd 1962, 179 pp.
*[[Dušan T. Bataković]] (ur.),Nova istorija srpskog naroda'', Naš dom, Beograd, 2005.
*Dejvid Mekenzi, ''Milovan Milovanović. Srpski diplomata i državnik'', Dosije, Beograd, 2007.
 
== Vidi još ==