Razlike između izmjena na stranici "Nogajska horda"

Obrisana 32 bajta ,  prije 5 godina
m/м
nema sažetka uređivanja
(hr-wp)
 
m/м
[[SlikaDatoteka: Nogay_Horde.svg|mini|200px| položaj Nogajske horde u Aziji]]
'''Nogajska horda''' bila je konfederacija osamnaestak turkijskih i mongolskih plemena koja je okupirala Pontsko-kaspijsku stepu od oko 1500. dok ih Kalmici nisu gurnuti zapadno i Rusi južno od u 17. stoljeću. Mongolsko pleme zvano Mangiti činilo je jezgru nogajske horde. U 13. stoljeću, vođa [[Zlatna Horda|Zlatne Horde]], Nogai kan- izravni potomak [[Džingis-kan]]a preko Jochija, formirao je vojsku Mangita kojoj su se pridružila brojna turkijska plemena. Stoljeće kasnije Nogajce je vodio Edigu, zapovjednik podritlompodrijetlom po ocu Mangit a po majci Jochid, koji je osnovao dinastiju Nogai.<ref>Khodarkovsky, Russia's Steppe Frontier str. 9 </ref>Godine 1557. Nogai Nur-al-Din Qazi Mirza posvađao se s Ismael bogom i osnovao Malu Nogajsku hordu na stepama Sjevernog Kavkaza. Nogajci sjeverno od kaspijskog mora nakon toga su se zvali Velika Nogajska Horda. U ranom 17. stoljeću Velika Nogajska Horda propala je pod najezdom Kalmika. <ref>Khodarkovsky - Russia's Steppe Frontier str. 11 </ref>
 
Nogajci sjeverno od [[Crno more|Crnog mora]] bili su nominalno podložni Krimskom kanatu, a ne Nogajskog begu. Bili su podijeljeni u sljedeće skupine: Budžak (od [[Dunav]]a do [[Dnjestar|Dnjestra]]), Yedisan (od Dnjestra do Buga), Jamboyluk (od Buga prema Krimu), Yedickul (sjeverno od Krima) i Kuban. Konkretno, Yedisani se spominju kao zasebna skupine, te na raznim mjestima.
 
==Društvo==
 
Postojale su dvije skupine Nogajaca: oni Nogajci sjeverno od Kaspijskog mora imali su vlastitog bega (vođu), a oni sjeverno od Crnog mora su bili nominalno podložni krimskom kanu. Prvu skupinu su razbili [[Kalmici]] oko 1632. Druga skupina je dijelila sudbinu krimskog kanata.
 
Nogajski jezik je bio je dio [[Kipčački jezici|kipčačke]] turkijske skupine, [[Aralsko-kaspijski jezici|aralokaspijske podskupine]]. Njihova religija je bila islam, ali vjerske su institucije bile slabo razvijene.
 
Oni su bili nomadski stočari koji su pasli ovce, konje i deve. Izvannjsku robu su dobivali trgovinom (uglavnom konje i robove), pljačkom i dankom. Imali su podložnih seljaka uz rijeku Yaik. Jedan od glavnih izvora prihoda za Nogajce bile su pljačkaški pohodi za robove, koje su prodavali u Krim i [[Buhara|Buharu]]. Lov, ribolov, oporezivanja karavan, i sezonske poljoprivredne seobe također su igrale ulogu, iako je to slabo dokumentirano.
 
Osnovna društvena jedinica bila je polu-autonomna ''ulus'' (banda). Plemići su bili zvani mirza. Vladar Nogajaca bio je beg. Glavni grad i zimski logor bio je Sarajčik, karavanski grad na donjem Yaiku blizu ušća Volge u Kaspijsko more. Od 1537. drugi po rangu bio je Nur-al-Din, obično begov sin ili mlađi brat i očekivani nasljednik. Nur-al-Din držao je desnu obalu duž Volge. Od 1560-tih postoji i drugi Nur-al-Din, svojevrsni ratni poglavica. Treći po rangu bio Keikuvat, koji je držao Embu. Politička organizacija bila je fluidna i mnogo je ovisila o osobnom prestižu, jer kao nomadi, a Nogajski podređenici jednostavno su se mogli odmaknuti od lidera kojeg su prezirali. Veleposlanici i trgovci su bili redovito pretučeni i opljačkani. Krađa konja bila je važan dio društvenog i gospodarskog života u stepi. Begovi i mirze su se često sami proglasili vazalima nekog izvan moći, ali takve izjave nisu imale smisla.
 
==Ropstvo i pljačke==
 
Nogajska horda uz [[Krimski kanat]] je pljačkala i provaljivala u slavenska naselja u Rusiji, Ukrajini, Moldaviji i Poljskoj. Robovi zarobljeni u južnoj Rusiji, Poljskoj-Litvi, Moldavija, Vlaška i Circassia od strane tatarskih konjanika u trgovini su bili poznati kao "žetenje stepe". Samo u Podoliji, otprilike jedna trećina svih sela bila su uništena ili napuštena između 1578. i 1583. <ref>Orest Subtelny (2000).Ukraine: A History. University of Toronto Press. Str. 106–.ISBN 978-0-8020-8390-6. Retrieved May 31, 2012. </ref> Neki znanstvenici procjenjuju da je ukupno više od 3 milijuna ljudi zarobljeno i porobljeno tijekom vremena krimskog kanata. <ref>Fisher 'Muscovy and the Black Sea Slave Trade', str. 580—582</ref> <ref>http://www.avalanchepress.com/Soldier_Khan.php Soldier Khan By Mike Bennighof, Ph. D. September 2007
]</ref>
 
==Izvori==
{{Izvori}}
[[Kategorija:PovijestHistorija Kazahstana]]
[[Kategorija:PovijestHistorija Rusije]]
[[Kategorija:PovijestHistorija Ukrajine]]
[[Kategorija:PovijestHistorija Uzbekistana]]