Principat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: bg:Принципат |
|||
Red 45:
==Italija i Rim pod Avgustom==
Mada se još uvek upotrebljavala, stara formula »senat i narod rimski« (''senatus populusque Romanus'') promenila je svoj smisao: njen deo ''populusque Romanus'' sada se zapravo odnosio na cara. »Rimski narod« postao je »italski narod«, i bio je otelotvoren u Avgustu, koji je i sam bio iz jednog italskog grada. Kako bi smanjio rizik od narodnih pobuna u samom Rimu, car je obezbedio besplatno deljenje žita, povremene poklone u novcu (''congiaria'') i različite zabave, ali narodu nije dao nikakve stvarne moći. Posle [[5.
Italija je zaista bila Avgustova glavna briga. Ukinuti su zakoni iz doba [[Drugi trijumvirat|trijumivirata]], a svi su rimski građani dobili pristup Avgustovom apelacionom sudu (njegov položaj kao najviše sudske instance datira iz 30. st. e. i zapravo zamenjuje republikansko pravo provokacije na narod). Njegove pretorijanske i gradske [[kohorta|kohorte]] pružale su fizičku sigurnost, njegovi činovnici obezbeđivali su dovoljne količine žita, a on sam, uz pomoć takvih ljudi kao što je Agripa, organizovao je izgradnju monumentalnih građevina u italskim gradovima. Brojne avgustovske građevine u Italiji i Rimu (koji je, po njegovim rečima, pre njega bio grad grad od cigala, a posle njega grad od mermera), uglavnom su danas nestale, ali impresivne ruševine stoje i danas. Njihova je izgradnja bez sumnje smanjivala nezaposlenost, posebno među rimskim [[proleterijat]]om. Ali ekonomija nije mnogo uticala na Avgustove odluke (na primer, carinske su tarife uvedene u poreske svrhe, a ne u zaštitne). Ipak, italska trgovina i zanatstvo su cvetali u uslovima koje je on stvorio, posebno proizvodnja keramike (tzv. terra sigillata) i vina. Javne finansije i valuta, koji su pre njega bili u haotičnom stanju, postavljeni su na zdrave osnove, delimično uvođenjem novih poreza, a delimično stalnim subvencionisanjem državne blagajne (''aerarium Saturni'') iz Avgustovog ogromnog privatnog bogatstva (''patrimonium Caesaris''). Putevi koje je dao sagraditi takođe su značajno uticali na procvat italske [[Rimska privreda|privrede]].
Avgustovo veliko dostignuće u Italiji bilo je restauracija morala i ujedinjenje zemlje. Nasilje i nekontrolisane lične ambicije iz 1. veka st. e. proizveli su apatiju i korupciju. Da bi ponovo pobudio osećanje odgovornosti, posebno u zvaničnim i upravnim krugovima, Avgust je reafirmisao tradicionalne italske vrline (zakonima protiv preljube, za jačanje porodičnih veza i za stimulisanje rađanja), te je pokušao oživeti predačku religiju (obnovom starih i izgradnjom novih hramova i oživljavanjem starih kultiva i rituala). Da bi uveo sveže ideje i energiju u apatično rimsko društvo promovisao je asimilaciju Italije: elitni slojevi italskih [[municipij|municipalnih]] gradova ušli su u senat, i Italija je postala čvrsto povezana sa Rimom. Da bi održao čistoću građanstva, otežao je oslobađanje robova, a onima koji su bili nelegalno oslobođeni nije dao građanska prava.
==Uprava nad provincijama==
|