Musa Ćazim Ćatić – razlika između verzija

}}

 

 

U rodnom mjestu pohađao je [[mekteb]] i [[osnovna škola|osnovnu školu]]. Poslije očeve smrti majka mu se preudala u Tešanj, gdje Ćazim uči brijački [[zanat]] kod očuha i pohađa tešanjsku [[medresa|medresu]]. Bio je darovit učenik i već u medresi dobro je naučio [[arapski]], [[turski]] i [[perzijski]] jezik. Kad je trebao biti regrutiran ([[1898]].), bježi u [[Turska|Tursku]]. Tu, u liceju [[Sultanija]], upoznaje [[Osman Đikić|Osmana Đikića]] i [[Avda Karabegović|Avdu Karabegovića]], ali ga materijalne neprilike gone da se vrati u Tešanj. Uzet je u [[vojska|vojsku]] i tri godine služio u [[Tuzla|Tuzli]] i [[Budimpešta|Budimpešti]]. Godine [[1902]]., na nagovor [[muftija|muftije]] [[Mesud Smailbegović|Mesuda Smailbegovića]], ponovno odlazi u [[Carigrad]] i neko vrijeme sluša predavanja u Mektebi Numunci Terreke medresi, ali - nezadovoljan načinom obuke polaže [[diferencijalni ispit]] iz općeobrazovnih predmeta i završava četvrti razred [[gimnazija|gimnazije]]. Uz pomoć Adem-age Mešića pohađa u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[šerijat]]sku sudačku skolu, ali ga pri kraju školovanja izbacuju iz škole, završni peti razred polaže privatno, a [[diplomski ispit]] tek po posebnoj dozvoli [[Zemaljska vlada|Zemaljske vlade]], uz pismenu obvezu da se neće koristiti diplomom koju mu daju. Godinu [[1909]]. i [[1910]]. proveo je u [[Zagreb]]u kao student prava. Ni jedan ispit nije položio. Tu se kretao u [[Matošev pjesnički krug|Matoševom pjesničkom krugu]] i pekao zanat: književni i boemski. Ipak, prilike ga natjeraše da se vrati u Tešanj gdje se zaposlio u [[banka|banci]], odakle ga brzo otpustiše zbog neurednog života. Ni u [[Bijeljina|Bijeljini]], gdje je obavljao pisarske poslove u [[gruntovnica|gruntovnici]], nije dugo ostao; ponovno odlazi u Zagreb na studije i ponovno ga prilike otjeraju u Tešanj. To je bila [[1912]], radi u tešanjskoj banci, pomišlja na [[samoubojstvo]] i stvara svoje najbolje pjesme. [[Muhamed Bekir Kalajdžić]] odvodi ga 1912. u [[Mostar]], povjerava mu uredništvo [[Biser (novine)|Bisera]] i tjera ga na prevođenja za [[Muslimanska biblioteka|Muslimansku biblioteku]]. Tijekom godinu i pol dana prevede i napiše 12 knjiga, ali dolazi rat, [[mobilizacija]], služba u Tuzli i Oerkenyu u [[Madžarska|Madžarskoj]], pijančenje, [[tuberkuloza]], otpuštanje iz vojske i smrt u ratno [[proljeće]] [[1915]]. (Prema Abdurahmanu Nametku, 1968). Najveći pjesnički talent među Bošnjacima do [[Mak Dizdar|Maka Dizdara]], te prvi pjesnik-modernist bosnjačke književnosti.