|
Velike vrste ([[piton]]i i [[anakonda|anakonde]]) narastu do 8 m, u iznimnim slučajevima i do 10 m. Povremeno se javljaju izvještaji i o rekordnim dužinama više od 10 m, ali to nije nikada dokazano. Ljubav prema zmijama se zove ''ofiofilija'', a strah od zmija ''ofiofobija''. Pod zmijama se ponekad podrazumijevaju i beznogi gušteri s kojima ne dijele direktno srodstvo. Starinski izraz za zmiju je '''guja'''. Jedini gmaz koji im nalukije je [[sljepić]], poznat kao "gušter bez nogu". Zmije žive širom svijeta i u vrlo različitim okolišima, od brdskih područja do slatkih voda i mora. Daleko najveći broj vrsta živi u tropima. U [[Europa|Europi]] u rijetka mjesta gdje ne žive zmije spada [[Irska]].
== Zmijski [[otrov]] i djelovanje ==
Neke su zmije svoje žlijezde slinavke preoblikovale u žlijezde koje umjesto [[slina|sline]] luče [[otrov]]. Samo oko 400 vrsta zmija su otrovnice, a od toga je njih 50 potencijalno smrtonosna za čovjeka. Najotrovnija kopnena zmija na svijetu je [[Australija|australski]] kopneni taipan. No, on je miran i nije agresivan. Suprotno tome, smeđa zmija (isto jedna od najotrovnijih zmija) je vrlo agresivna i razdražljiva. No, najotrovnija zmija uopće je jedna vrsta iz porodice morskih zmija (Hydrophiidae), Belcherova morska zmija, koja živi u Timurskom moru ispred australijskih obala. Mjesto s najgušćom populacijom otrovnica je otok Queimada Grande pred istočnom obalom [[Brazil]]a. Ne ubijaju sve zmije otrovom. Neke se omotaju oko žrtve, stisnu je i uguše. Potom je progutaju cijelu. Da bi im to uspjelo, moraju širom razjapiti usta. [[Mišići]] u tijelu guraju životinju do zmijina [[želudac|želuca]]. Zmije se hrane manjim plijenom, ali često ugrizu i čovjeka. Razlog je vrlo jasan - samoobrana. Mnoge vrste pokušat će izbjeći opasnost, ali kada to nije moguće one će pribjeći jedinom rješenju - [[ugriz]]u.
Zmijski otrovi su sastavljeni od različitih [[protein]]a i gusta su tekućina mliječno bijele do žućkaste boje. Ovisno o vrsti, otrov djeluje na [[živčani sustav]] (oduzetost, poremećaji osjetila, gušenje) ili na [[krv]]ne [[stanica (biologija)|stanice]] i tkivo (razaranje tkiva, zatajenje [[bubreg]]a, slom [[krvotok]]a). No, postoje i vrste otrovnica čiji je otrov mješavina ove dvije osnovne vrste.
Vrste zmija koje se smatraju naročito otrovnim nisu uzrok većine smrtnih slučajeva ljudi jer uglavnom žive u nepristupačnim područjima, a uz to su i plahe i po mogućnosti izbjegavaju susrete s ljudima.
Zmije ugrizu godišnje oko 5 milijuna ljudi, od čega umre oko 125.000 ljudi. 70% zmijskih ugriza događa se u visini gležnja ili niže. U Australiji postoji ogroman broj otrovnih zmija, no smrtni slučajevi mnogo su rjeđi nego u [[Indija|Indiji]], zato što stanovništvo nosi obuću.
Mlade zmije se izlegu s dostatnom količinom otrova. One ne rasipaju uzalud ovu vrijednu tekućinu. Posjeduju sposobnost da reguliraju količinu otrova. Kod nekih vrsta potrebni su i tjedni da se opet stvori otrov.
== Wikiprojekti ==
| 