Al-Hakim bi-Amr Allah – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Abu Ali Mansur Tariku l-Hakim''' (''Abu ‘Ali Mansur Tāriqu l-Ḥākim'', zvani ''Al-Hakim bi Amr al-Lāh'' ({{lang-ar|'''الحاكم بأمر الله'''}}; doslovno "Vladar...
 
Nema sažetka izmjene
Red 1:
'''Abu Ali Mansur Tariku l-Hakim''' (''Abu ‘Ali Mansur Tāriqu l-Ḥākim'', zvani ''Al-Hakim bi Amr al-Lāh'' ({{lang-ar|'''الحاكم بأمر الله'''}}; doslovno "Vladar po Božjoj zapovijedi"; 985 - 1021) bio je šesti po redu [[Fatimidi|fatimidski]] [[kalif]] i 16. [[Ismailiti|ismailitski]] [[imam]] koji je vladao od 996. do 1021. Poznat je kao jedan od najkontroverznijih fatimidskih i, uopće, muslimanskih vladara čiju su dugu vladavinu obilježili unutrašnji sukobi, ali i radikalni zaokreti po pitanju službene [[islam]]ske doktrine i odnosa prema ne-muslimanima i ne-ismailitima; smatra se i jednom od najvažnijih ličnosti za nastanak vjerske zajednice [[Druzi|Druza]].
 
Bio je sin prethodnog kalifa [[Al-Aziz]]a. Prema nekim izvorima majka mu je bila [[Melkiti|melkitska]] [[kršćanstvo|kršćanka]] po imenu al-Azzizah. Oca je naslijedio godine 996. kada mu je bilo samo 11 godine. Prve godine života su vlast držali [[vezir]]i. Kada je 1000. došao na vlast, otpočeo je praksu čestog smjenjivanja vezira, tako da ih je za vrijeme vladavine promijenio njih dvadesetak. Vanjsku politiku su mu označili [[bizantsko-arapski ratovi|sukob s Bizantom]], koga je uspio otjerati iz [[Alep]]a, ali i sa [[Abasidski Kalifat|Abasidskim Kalifatom]] protiv koga se borio intenzivnom [[propaganda|propagandom]] i ismailitskom [[misionar]]skom djelatnošću. Prve godine vladavine mu je obilježila tolerancija prema ne-muslimanima, ali i neprijateljski odnos prema [[suniti]]ma, ali i [[Dvanaestnici|šijitima dvanaestnicima]]. Nakon što su oni počeli optuživati da je prikriveni kršćanin, otpočeo je progone kršćana i Jevreja, a godine 1009. čak dao srušiti [[Bazlika svetog groba|Baziliku Svetog groba]] u [[Jeruzalem]]u; nasuprot tome je otpočeo detant sa sunitima. Kasnije je, pak, ponovno došlo do zaokreta, te je Al-Hakim ponovno uveo tolerantnu politiku prema ne-muslimanima.
 
Posljednjih godina života se odao [[askeza|askezi]] i često izbivao iz Kaira. Prilikom jednog takvog izbivanja je nestao; pronađeni su samo njegov magarac i odjeća s mrljama od krvi. Naslijedio ga je sin [[Ali az-Zahir]] kojemu je regent bila Al-Hakimova sestra [[Sitt-al-Mulk]].
 
==Izvori==