Panhelenski socijalistički pokret – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Mijenja: hr:Panhelenski socijalistički pokret |
|||
Red 32:
=== Period modernizacije ===
[[Andreas Papandreu|Papandreu]] je zbog pogoršanog zdravlja podnio ostavku - [[1996]]., šest mjeseci nakon toga je umro. Naslijedio ga je [[Costas Simitis]], lider pro-evropskog krila PASOK-a, čovjek zadužen za modernizaciju partije, on je na unutar partijskim izborima pobijedio '''Akisa Tsohatzopoulosa''', Papandreovog favorita.
[[Datoteka:George Papandreou, [[Андонис Самарас|Antonis Samaras]] and Karolos Papoulias.jpg|thumb|left|260px|Lideri PASOK-a [[Georgios Papandreou Mlađi]], Antonis Samaras i [[Karolos Papuljas|Karolos Papoulias]]]]
Na općim izborima održanim u septembru [[1996]]. PASOK je sa ''Simitisom'' pobijedio na izborima sa osvojenih 41.5% glasova. Za ''Simitisova'' mandata Grčka je uspjela dobiti u septembru [[1997]]. organizaciju [[Olimpijada 2004|Olimpijskih igara 2004.]], a [[2001]]. ušla je u [[Eurozona|Eurozonu]], što nije uspjelo predhodnoj vladi Nove Demokracije - [[1998]]. Na račun toga je ''Simitis'' pobjedio i na slijedećim izborima u aprilu [[2000]]., dobivši 43.8% glasova i 158 mjesta u parlamentu. U tom mandatu je PASOK počeo gubiti podršku u narodu, pa je lider Costas Simitis najavio povlačenje [[7. januar]]a [[2004]]. Naslijedio ga je [[Georgios Papandreou Mlađi]], sin Andreasa Papandreoua, ipak njemu nije uspjelo vratiti povjerenje birača u PASOK, pa je Nova Demokracija, Kostasa Karamanlisa pobjedila na izborima, osvojivši 40.55% glasova i 117 mjesta u parlamentu. Kostas Karamanlis pobjedio je i na slijedećim izborima održanim [[16. septembar|16. septembra]] [[2007]]., osvojivši 152 mjesta u parlamentu, to je bio najteži poraz PASOK-a u proteklih 30 godina, jer je dobio samo 38.1% glasova, i tako dobio 102 mjesta u parlamentu.
=== PASOK danas ===
[[Georgios Papandreou Mlađi]] uspio je pobjediti Novu Demokraciju, na izborima održanim u oktobru [[2009]]. <ref name=brit/>njegova vladavina nije dugo trajala, samo do novembra [[2011]]. kad je nakon pritiska [[njemačka|njemačke]] vlade, vodstva [[EU]] i [[Međunarodni monetarni fond|Međunarodnog monetarnog fonda]] morao podnijeti ostavku u korist [[Vlada nacionalnog jedinstva|vlade nacionalnog jedinstva]] na čelu sa [[Lukas Papademos|Lukasom Papademosom]]. Ta vlada je nastavila provoditi njegovu [[politika rezova|politiku rezova]] sa puno većom odlučnošću, i bez oklijevanja, - Papandreou je za te iste mjere namjeravao provesti [[referendum]] - što je naljutilo evropske tehnokrate i svjetske bankare. <ref name=brit>{{cite web
| |||