RMS Titanic – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Zokss (razgovor | doprinos)
m Nova stranica: {| {{prettyinfobox}} |- |colspan="2" align="center"|{{{image}}} |- !colspan="2" align="center" style="color: white; height: 30px; background:navy;"|<span style="font-size: medium;">''...
(nema razlike)

Verzija na datum 29 juni 2007 u 11:49

{{{image}}}
Titanic
Karijera:
brzo završena potonućem
Zemlja: Vajt Star Lajn
Vlasnik: Velika Britanija
Kapetan: Edvard Džon Smit
U službi od: 10. april 1912.
Sudbina: Udario u ledeni breg u 23:40,14. aprila 1912. Potonuo 15. aprila 1912, u 02:20; Robert Balard otkrio olupinu 1985.
Glavne karakteristike
Deplasman (T): {{{deplasman}}}
Dužina: 269 metara 882 stope i 9 inča
Širina: {{{širina}}}
Gaz: {{{gaz}}}
Pogon: Dva trokraka bronzana propelera na zadnjoj strani broda. Jedan četvorokraki propeler na centralnom delu korita.
Snaga: 37 MW
Brzina: 40,6 km/h (21 čvor) (24.5 milja/č)
Doplov/samostalnost: {{{doplov}}}
Broj putnika : 1912 - Ukupno 2,208 Prva klasa: 324 Druga klasa: 285 Treća klasa: 708 Posada: 891 Putnici i članovi posade koji su preživeli: Nije precizno

utvrđeno, ali se procenjuje da je reč o 705 ljudi Putnici i članovi posade koji su nastradali: Nije precizno utvrđeno, ali se procenjuje da je u pitanju između 1.502 i 1.523 ljudi

Naoružanje: {{{naoružanje}}}
Oklop: {{{oklop}}}




RMS Titanik (poznat i kao SS Titanik) je bio drugi od tri putnička broda, koji su trebali dominirati prekookeanskim putničkim saobraćajem. Bio je vlasništvo kompanije Vajt Star Lajn, a izgrađen je na brodogradilištu Narland i Volf. Titanik je bio najveći putnički brod na svetu u to doba. U toku prvog putovanja, Titanik je udario o ledeni breg u nedelju, u 23:40 (brodsko vreme), 14. aprila 1912. godine. Potonuo je dva sata i četrdeset minuta kasnije, u 02:20.

U tragediji je smrtno stradalo preko 1.500 ljudi, što je jedna od najvećih pomorskih katastrofa za vreme mira, te je tim i široko poznata. Titanik je koristio najnapredniju tehnologiju, dostupnu u to doba. Za Titanik-a se verovalo da je nepotopljiv. Bio je to veliku šok za ljude, jer je Titanik, uprkos naprednoj tehnologiji i iskusnoj posadi, na kraju ipak potonuo uz velika ljudska stradanja. Tačan broj žrtava je nepoznat zato što je kompletan spisak putnika i posade izgubljen.

Dva sata nakon što je Titanik potponuo, RMS Karpatija je došla na mesto nesreće i počela sa spasavanjem preživelih u toku nekoliko narednih časova. U 08:50 časova, Karpatija je zaplovila put Njujorka gde je pristigla 18. aprila 1912. godine.

Olupine broda su 1985. godine pronašli Žan-Luis Mihel i Robert Balard.

Potonuće

13:45 - Upozorenja o ledenim bregovima

U subotu veče, 14. aprila, temperatura se spustila blizu nule, a okean je bio veoma miran. Drugi oficir Čarls Lajtoler kasnije je napisao da je to veče "more bilo kao staklo". Nije bilo mesečine, ali je nebo bilo vedro. Kapetan Edvard Smit, verovatno zbog upozorenja o ledenim bregovima, koji su primljeni proteklih dana, promenio je kurs Titanika za oko 18 kilometara južno u odnosu na uobičajnu maršutu broda. Te subote u 13:45, poruka sa parobroda SS Amerika upozoravala je na velike sante leda južno od Titanikove rute, ali je upozorenje bilo upućeno u USN hidrografsku kancelariju i nije nikada dostavljeno kabini broda. Upozorenja su stizala tokom celog dana, ali su bila uobičajena za to doba godine. Kasnije te večeri, oko 21:30, telegrafski operateri Džef Bridžis i Harold Brajd primili su još jedan izveštaj o brojnim, velikim ledenim bregovima, ovoga puta sa broda Mesaba, ali ni ovaj izveštaj nije stigao do kabine1. Iako su upozorenja i dalje pristizala, nije bilo operativnih ili bezbednosnih razloga da brod promeni kurs. Titanik je imao tri grupe po dva osmatrača koji su se rotirali na svaka dva sata, i bilo koje druge večeri skoro je izvesno da bi videli ledeni breg na vreme. Ipak, u noći 14. aprila poklopilo se nekoliko fatalnih faktora: bez meseca i vetra, uz tamnu stranu brega koja je bila okrenuta prema brodu, osmatrači su bili bespomoćni. Da su ugledali santu desetak sekundi ranije, ili čak kasnije, nesreća bi verovatno bila izbegnuta. Čak i da je brod udario direktno u ledeni breg, pretpostavlja se da ne bi potonuo. Ali, kao što je Lajtoler rekao pred američkim istražiteljima, "te večeri je sve bilo protiv nas".

23:39 - "Ledeni breg, pravo napred!"

U 23:39, ploveći južno od Njufaundleda, osmatrači Frederik Flit i Reginald Li ugledali su veliki ledeni breg pravo ispred broda. Flit je tri puta pozvonio brodskim zvonom i telefonirao u kabinu. Šesti oficir Mudi se javio.

Flit: Jeste li tu!?

Mudi: Da, šta vidite?

Flit: Ledeni breg, pravo napred!

Mudi: Hvala vam.

Mudi je istog trenutka obavestio prvog oficira Murdoka o pozivu. Murdok (koji je u tom trenutku već video breg) naredio je potpuni zaokret nalevo, punom brzinom unazad, što je promenilo pravac u kom su motori okretali spoljašnje propelere (turbine koje su pokretale centralni propeler nisu mogle da promene pravac). Desna strana broda sudarila se sa bregom 37 sekundi nakon što je breg primećen, cepajući brodsko korito na nekoliko mesta i potiskujući zakivke ispod nivoa vode, praveći ukupno šest pukotina u prvih pet vodootpornih odeljaka. Peti odeljak pri tom je oštećen za svega četiri metara. Nakon sudara, Murdok je naredio okretanje kormila krajnje udesno, što je zanelo Titanik tako da je krma zaobišla santu. Vodootporna vrata koje dele pregrade u potpalublju odmah su spuštena, ali je voda počela da puni prvih pet odeljaka - jedan više nego što je Titanik mogao da izdrži na vodi. Kapetan Smit, iznenađen jačinom udara, dotrčao je u kabinu i naredio da se "sve ugasi". Nakon inspekcije koju su izvršili brodski stolar Dž. Hatčinson i konstruktor Titanika Tomas Endrjuz, bilo je jasno da će brod potonuti. U 00:30, oko 50 minuta nakon sudara, Kapetan Smit je naredio da se čamci za spasavanje pripreme za ukrcavanje. 15 minuta kasnije četvrti oficir Jozef Bokshol ispalio je prvu raketu za pomoć.

00:45 - Spušten prvi čamac za spasavanje

Prvi čamac za spasavanje, broj 7, spušten je sa desne strane broda nešto posle 00:45, sa svega 28 ljudi, iako je mogao da primi 65. Titanik je imao 20 čamaca za spasavanje sa ukupnim kapacitetom od 1.178 ljudi. Na brodu se to veče nalazilo 2.223 putnika i članova posade.