Historija Bosne i Hercegovine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 231:
Za vrijeme [[drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]], Kraljevinu Jugoslaviju su u aprilu 1941. napale sile Osovine i prisilile njenu vojsku na kapitulaciju [[17.4.]] [[1941]]. Deset dana prije su u Zagreb ušle njemačke snage, te je isti dan proglašena [[Nezavisna država Hrvatska]].
 
Pobjedničke Sile Osovine su odlučile da cijela teritorija BiH dođe pod vlast [[NDH]], čiji je poglavnik [[Ante Pavelić]] započeo politiku s ciljem eliminacije srpskog stanovništva, koje je uključivalo prisilno prevođenje na katoličanstvo, protjerivanje i genocid. Vlast NDH je, s druge strane, muslimansko stanovništvo smatralo Hrvatima islamske vjere.
 
NDH, međutim, nije bila u stanju uspostaviti svoju vlast nad cijelom BiH, u kojoj, pogotovo u krajevima sa srpskim stanovništvom i pogotovo nakon [[Operacija Barbarossa|njemačkog napada na SSSR]] u junu [[1941]]. izbijaju pobune protiv novog režima.
Red 238:
 
[[Datoteka:Bihać Republic.png|thumb|left|Bihaćka republika, 1942.|250px]]
Nakon što je 1941. u Srbiji slomljena [[Užička republika]], glavnina partizanskih snaga se prebacila u BiH gdje će biti središte njenih aktivnosti. Zbog toga će upravo to područje biti poprištem velikih i značajnih ratnih operacija i političkih događaja, kao što su: [[Foča u Narodnooslobodilačkoj borbi|Fočanska Republika]], [[Bitka na Kozari]], [[Pohod proleterskih brigada u Zapadnu Bosnu]], [[Bihaćka Republika]], [[Prvo zasjedanje AVNOJ-a]], , [[Bitka na Neretvi]], [[Bitka na Sutjesci]], [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine|Prvo zasjedanje ZAVNOBiH]], [[Drugo zasjedanje AVNOJ-a]], [[Desant na Drvar]].
[[bitka na Neretvi]] i [[bitka na Sutjesci]].
 
U isto vrijeme je u BiH počinjen i veliki broj zločina nad civilnim stanovništvom, ispočetka uglavnom nad Srbima, a kasnije i nad pripadnicima drugih nacionalnosti. U tome su, u većem ili manjem omjeru, sudjelovale sve zaraćene strane, iako su partizani u tome bili više motivirani ideološkim nego nacionalnim motivima.