Crvena armija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: su:Tentara Beureum
Autobot (razgovor | doprinos)
m Vanjske veze
Red 15:
=== Od građanskog rata do tridesetih godina 20. veka ===
{{Poseban članak|Ruski građanski rat|Poljsko-sovjetski rat}}
[[Datoteka:1919 - URSS - armée de Taman.jpg|thumb|250px|desno|250px|Uniforme vojnika Crvene armije iz vremena [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]]. ([[Tamanska armija]], [[1919]].)]]
Prva faza Ruskog građanskog rata trajala je od revolucije 1917. do primirja u novembru 1918. Prvo je, pred kraj novembra 1917. nova boljševička vlada proglasila da teritorija koja je tradicionalno pripadala [[Kozaci]]ma, prelazi pod upravu države. Ova odluka vlade dovela je do narodnog ustanka u oblasti oko reke [[Don (reka)|Don]], koji je predvodio general Kaledin i do snažne podrške dobrovoljačkoj armiji. Potpisivanje [[Sporazum u Brest-Litovsku|sporazuma u Brest-Litovsku]], takođe je dovelo do direktne intervencije sila [[Antanta|Antante]] u Rusiji i do naoružavanja vojnih snaga suprotstavljenih boljševičkoj vladi. Svoje usluge u borbi protiv boljševika ponudili su i mnogi nemački oficiri. Borbe u prvoj fazi rata su uglavnom bile sporadične i u njima su učestvovale manje vojne formacije (uključujući i Češku legiju, poljsku 5. streljačku diviziju i proboljševičke Crvene litvanske pešake) na bojištu koje se stalno menjalo.
 
Red 107:
 
=== Kraj Sovjetskog Saveza ===
[[Datoteka:Sowjetischer_Soldat_Sowjetisches_Ehrenmal_(Berlin-Tiergarten).jpg|right|thumb|desno|230px|Spomenik Crvenoj armiji u [[Berlin]]u]]
Od 1985. do 1990. novi predsednik Sovjetskog Saveza, [[Mihail Gorbačov]], pokušao je da putem ekonomskih reformi smanji naprezanje koje je predstavljalo održavalje Sovjetske armije. Njegova vlada je polako smanjivala veličinu vojske. Do [[1989]]. sovjetski vojnici su kompletno napustili teritorije susednih saveznika iz [[Varšavski pakt|Varšavskog pakta]]. Iste godine, rat u [[Avganistan]]u se završio i svi preostali sovjetski vojnici su se vratili u Sovjetski Savez. Krajem [[1990]], nastale su velike političke promene u zemljama Istočnog bloka, što je dovelo do njegovog nestanka. U samom Sovjetskom Savezu, građani su se okretali protiv komunističke vlade. Marta [[1990]]. porast nacionalne svesti u [[Litvanija|Litvaniji]] doveo je do proglašenja nezavisnosti te republike. U isto vreme i nekoliko drugih republika je takođe proglasilo nezavisnost. Gorbačov je reagovao naređujući armiji da se okrene protiv građana i kriza se pojačala. Sredinom [[1991]]. u Sovjetskom Savezu je proglašeno vanredno stanje.<ref>[http://www.cnn.com/SPECIALS/2001/russia/stories/flashback.coup/] -{CNN - Three days that shook the world, As witness to history, correspondent recalls amazing events of '91 coup attempt}-</ref>
 
Red 142:
== Ljudstvo ==
=== Čistke ===
[[Datoteka:5marshals 01.jpg|right|thumb|desno|300px|Pet maršala SSSR: (s leva na desno) Tuhačevski, Buđoni, Vorošilov, Bljuher i Jegorov. Tuhačevski, Bljuher i Jegorov likvidirani su tokom Velike čistke.]]
Kasnih tridesetih došlo je do takozvane „Čistke kadrova Crvene armije“, dešavajući se u istorijskoj pozadini [[Čistka|Velikih čistki]]. Čistka je imala za cilj čišćenje Crvene armije od „politički nepodobnih elemenata“, najviše među višim oficirima. Ovo je neizbežno obezbedilo zgodan izgovor za sprovođenje ličnih osveta i na kraju je rezultiralo [[Lov na veštice|lovom na veštice]]. Neki posmatrači smatraju da su čistke značajno oslabile Crvenu armiju, ali je ovo ostalo samo predmet debate. Mnogi komentatori zanemaruju činjenicu da je Crvena armija značajno omasovljena na vrhuncu Čistke. Godine 1937, Crvena armija je brojala oko 1,3 miliona vojnika, a juna 1941. je brojala tri puta toliko. Ovo je zahtevalo brzu promociju mlađih oficira, često uprkos nedostatku iskustva i treninga, što je često imalo ozbiljne posledice. U drugom važnom razmatranju, na kraju čistki desilo se nešto sasvim suprotno — mnoge žrtve čistki su bile rehabilitovane i vraženi su im činovi.
 
Red 174:
=== Tenkovsko naoružanje ===
==== T-18 ====
[[Datoteka:MS-1.jpg|250px|thumb|rightdesno|250px|Prvi tenk sovjetske proizvodnje T-18 (MS-1).]]
'''[[T-18]]''' (MS-1) je bio prvi tenk sovjetske proizvodnje uveden u naoružanje Crvene armije. Prototip je proizveden i testiran u toku 1927. a u periodu od 1928. do 1931. proizvedeno je preko 980 komada. Radilo se o lakom tenku za podršku pešadiji naoružanim topom kalibra 37 mm. Prvi put je upotrebljen u borbi tokom pograničnog sukoba sa Kinom 1929. u kojem je bilo angažovano devet tenkova ovog tipa. U početnoj fazi operacije Barbarosa 1941. oko 700 tenkova ovog tipa je prenaoružano topovima kalibra 45 mm i korišćeni su kao pokretni vatreni položaji u sistemu odbrambenih utvrđenja na granici SSSR sa Poljskom i Rumunijom.
 
Red 192:
 
==== JS-2 ====
[[Datoteka:IS-2 Cubinka 1.jpg|thumb|250pxdesno|right250px|Sovjetski teški tenk JS-2.]]
'''[[JS-2]]''' (JS je skraćenica za [[Josif Staljin]]) je bio najteži i najbolje naoružani tenk u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Novi tenk proizveden je kao odgovor na pojavu novih nemačkih teških i srednjih tenkova tipa Tigar i Panter. Serijska proizvodnja je počela krajem 1943. a prvi put je upotrebljen u borbi 1944. tokom Korsun-Ševčenskovske operacije. JS-2 je bio nešto malo teži od KV-1 i bio je naoružan topom kalibra 122 mm što je ujedno i bio najjači top ugrađen u bilo koji tenk tokom Drugog svetskog rata. JS-2 je prošao brojne modifikacije iz čega je, pred kraj rata nastao potpuno novi model [[JS-3]] sa poboljšanom oklopnom zaštitom i potpuno redizajniranom kupolom. Kupola koja je oblikom podsećala na tiganj, postaće kasnije zaštitni znak čitave serije sovjetskih tenkova. JS-3 je takođe bio naoružan moćnim topom od 122 mm.<ref name="WWII" />
 
Red 199:
=== Artiljerija ===
==== Kaćuša ====
[[Datoteka:Katyusha launcher rear.jpg|thumb|250pxdesno|right250px|Raketni lanser BM-13 „Kaćuša“ na šasiji kamiona ZiS-6.]]
Raketni lanser M-13, poznatiji po svom nadimku „[[Kaćuša]]“, bila je jedno od najpoznatijih artiljerijskih oruđa u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Razvijena tokom 30-ih godina 20. veka Kaćuša je držana u tajnosti sve do nemačkog napada na [[SSSR]]. Baterije ovih raketnih lansera, kojima su do tada rukovale isključivo jedinice [[NKVD]], stavljane su po potrebi na raspolaganje pojedinim komandantima armija na onim sektorima fronta koji su bili posebno ugroženi neprijateljskim napadom. U završnoj fazi rata korišćena je u velikom broju tokom artiljerijske pripreme pre početka ofanzivnih dejstava. Nemački vojnici koji su se po prvi put u borbi susreli sa ovim oruđem nazvali su ga „Staljinove orgulje“ zbog specifičnog zvuka koji je raketa proizvodila prilikom lansiranja. Prvobitna verzija ovog raketnog lansera M-13 koristila je rakete na čvrsto gorivo kalibra 132 -{mm}- koje su lansirane sa jednostavnog višestrukog šinskog lansera, najčešće montiranog na kamionu sa tri osovine. Paralelno sa M-13 razvijen je i lanser raketa M-30 koji je koristio rakete kalibra 300 -{mm}- koje su lansirane iz jednostavnog lansera u obliku pravougaonog rama od čeličnih šipki u kojem su bile montirane četiri lansirne šine.<ref name="TCA">-{Twentieth-century artillery, Ian Hogg, Grange books, 2000. ISBN 1-84013-315-5}-</ref>
 
Red 205:
 
==== JSU-152 ====
[[Datoteka:Isu152 Kubinka.jpg|thumb|250pxdesno|right250px|JSU-152.]]
[[JSU-152]] je bilo jedno od najjačih samohodnih artiljerijskih oruđa u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Proizvedena 1943. na šasiji tenka [[KV-1]] pod oznakom SU-152 ova samohotka je tokom 1944. prerađena za šasiju teškog tenka [[JS-2]] i dobila je oznaku JSU-152. Bila je odlično oklopljena i naoružana topom kalibra 152 mm koji je koristio dvodelne granate velike razorne moći. Zbog svoje sposobnosti da bez problema izbaci iz stroja najteže nemačke tenkove i samohodne topove kao što su Tigar, Panter i Elefant, sovjetski vojnici nadenuli su joj nadimak „Zveroboj“ (ubica zveri).
 
Red 211:
 
==== Haubica 203 -{mm}- M1931 ====
[[Datoteka:203 mm howitzer M1931 (B-4) 1.jpg|thumb|250pxdesno|right250px|Haubica M1931 kalibra 203 -{mm}-.]]
Haubica M1931 je bila najveće i najteže artiljerijsko oruđe u naoružanju Crvene armije tokom Drugog svetskog rata. Proizvedena 30-ih godina 20. veka, u skladu sa doktrinom „duboke operacije“ koja je podrazumevala uvođenje samohodne artiljerije za podršku brzo nastupajućim oklopnim jedinicama, bila je montirana na šasiju poljoprivrednog traktora koja joj je, s obzirom na težinu oruđa pružala ograničenu mobilnost. Ova haubica je uglavnom transportovana vozom ili nekim drugim prevoznim sredstvom do zone dejstava, a sopstveni pogon je koristila za promenu vatrenog položaja tokom dejstva ili tokom uličnih borbi u kojima je korišćena za uništavanje utvrđenih neprijateljskih položaja. Haubica je koristila visoko-eksplozivne granate težine 100 -{kg}- zbog čega je bila opremljena pomoćnom dizalicom koja je korišćena za dovođenje granate do otvora cevi<ref name="TCA" />.
 
Red 232:
{{reflist|2}}
 
== EksterniVanjske linkoviveze ==
* [http://www.marxists.org/history/ussr/government/red-army/index.htm Crvena armija]
* [http://www.battlefield.ru/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 Naoružanje Crvene armije na sajtu The Russian Battlefield]