Ciceron – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: vec:Cicerone |
m Vanjske veze |
||
Red 5:
Iza početnih nauka u Arpinu uči u [[Rim]]u (s bratom Kvintom) [[govorništvo]] kod [[Marko Antonije|Marka Antonija]] i [[Lucije Kras|Lucija Krasa]], pravo kod augura Kvinta Mucija Scevole i vrhovnog svećenika Kvinta Mucija Scevole. S [[Epikur]]ovim mudroslovnim sustavom, kojemu nije sklon, upoznaje ga Fedro, s naukom [[Platonova akademija|Akademije]], kojoj se najviše priklanja, Filon, a u [[stoicizam|stoičku]] ga je filozofiju već u roditeljskoj kući uputio Diodot. Dobro je poznavao staro [[latinska književnost|latinsko]], napose [[epika|epsko]] i [[tragedija|tragično]] pjesništvo. Dospio je osobno poznavati pjesnika tragedija [[Lucije Akcije|Lucija Akcija]]. Jednako dobro poznaje [[grčki jezik]] i [[grčka književnost|književnost]]. Na proučavanje književnosti, čini se, da ga je potaknuo grčki pjesnik Aulo Licinije Arhija, kojega kasnije brani na sudu.
[[Datoteka:The Young Cicero Reading.jpg
U dobi od dvadeset godina ogleda se u prvim književnim pokušajima, a ujedno nastupa i kao govornik u više privatnih parnica. 79-77. boravi u [[stara Grčka|Grčkoj]] s bratom Kvintom i prijateljem Titom Pomponijem Atikom. U [[Atena|Ateni]] sluša akademika Antioha, [[epikurejstvo|epikurejca]] Zenona i ponovno stoika Fedra, a u govorništvu se dotjeruje kod Demetrija. U [[Mala Azija|Aziji]] se upoznaje s kićenim [[barok]]nim azijskim stilom (''genus Asiaticum'' ili ''amplum''), a na [[Rod]]u kod Molona s rodskim (''genus Rhodium'' ili ''medium''), koji čini sredinu između jednostavnoga [[Atika|atičkoga]] (''genus Atticum'' ili ''tenue'') i bujnoga azijskoga. Boravak na Rodu odlučan je za Ciceronov govornički razvitak, jer se tada priklanja rodskom stilu.
Red 33:
U godinu 64. pada izgubljeni govor Ciceronov ''In toga candida'', što ga je držao kao "kandidat" za [[rimski konzul|konzulsku]] čast protiv svojih protukandidata. Kandidati su naime u godini svoga natjecanja bili kao obični građani u građanskoj bijeloj togi (''in toga candida''), dok su senatori redovno nosili togu s crvenim širokim rubom (''purpura cum lato clavo'').
[[Datoteka:Maccari-Cicero.jpg
Najpoznatija su četiri govora protiv [[Katilina|Katiline]], ''In Catilinam orationes'' (8. XI., 9. XI. 3. XII. i 5. XII. 63.), u kojima je Ciceron napao kao konzul Katilinu, kada se on spremao da nasiljem ugrabi konzulsku vlast. Ističu se osobitom živošću i svježinom, a naročito prvi.
| |||