Historija Bosne i Hercegovine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 68:
Do sredine [[7. vijek]]a na teritoriju današnje BiH su se masovno doselila razna slavenska plemena Veze između Romana i Slovena postajale su vremenom sve tiješnje. Mnogobrojniji, Sloveni su najveći dio romanskog stanovništva postepeno asimilirali. Vlasi stočari izmiješali su se potpuno sa Slovenima. Do toga je došlo najviše zbog toga što su se oni bavili pretežno stočarstvom i što ih nije dijelila vjera. Kada su Turci vijekovima kasnije osvojili slovenske države nisu mogli da vide etničku razliku nego su brđansko stočarsko stanovništvo nazivali uopšte Vlasima. Taj je izraz kasnije dobio pogrdni značaj.<ref name="Ćorović">ILUSTROVANA ISTORIJA SRBA, knjiga 1 -Vladimir Ćorović, Beograd, 2005</ref>
 
O životu najranijih slavenskih doseljenika u BiH se relativno malo zna, i geneza bosanske države se rekonstruirala uglavnom na temelju arheoloških nalaza i ne baš previše pouzdanih izvora iz susjednih država. Pretpostavlja se da su prvi oblici vlasti bili lokalne [[župa|župe]] temeljene na krvnom srodstvu koji će se s vremenom organizirati u šire zajednice, odnosno države. U ranom srednjem vijeku se na teritoriju BiH spominje nekoliko njih: [[Travunija]] (Trebinje), od[[Zahumlje]] kojih(Hercegovina), je[[Paganija]] najvažnija(Neretljanska oblast), Rama, Usora i Soli (Tuzla), Donji Kraji (Ključ, Kotor), Pliva, Hlivno, Pset.<ref name="Ćorović"></ref> Svakako da na prvom mjestu treba navesti Vrhbosnu (sa gradovima Kotorac i nepoznati Desnik), oblast oko izvora rijeke Bosne u Sarajevskom polju, koja će u [[12.istorijskim vijek]]u,uslovima sličnoprerasti kaou ibanovinu susjednaoko [[Hrvatska]],koje nominalnoće pastise podokupljati [[Mađarska|mađarsku]]navedene vlastoblasti.
 
Od početka istog perioda se javlja bosansko plemstvo koje je nastalo od rodovsko-plemenskih starješina. Prema ekonomskoj moći, vladajući stalež se dijeli na: ''velmože'', ''vlastelu'' i ''vlastelčiće''. Oni su uživali feudalne posjede koji su dobijani od ratnih zasluga, popod uvjetuuvjetom da po potrebi vrše vojnu službu. U slučaju izdaje, tj. neodazivanja na nju, vladar bi mu imao pravo oduzeti feud.
 
Bosanski posjedi razlikovali su se od posjeda susjednih zemalja jer su oni bili porodična nedjeljiva svojina. Brojniji dio stanovništva tadašnje Bosne činili su i ovisni ljudi u koje su spadali ''[[zemljoradnici]] (kmetovi)'' i ''[[stočari]] (vlasi)''. Sve do [[14. vijek]]a u Bosni je postojalo ropstvo. U razvijenoj feudalnoj Bosni vladar se zvao ''banom'' (od [[Avari|avarske]] riječi što znači ''bajan'' - bogat). Od krunisanja bana Tvrtka za kralja ([[1377]].) bosanski vladari će ovu titulu nositi sve do gubitka državne samostalnosti, tj. do prodora Osmanlija na ove prostore.