Bitka za Francusku – razlika između verzija

 

==Rapored francuskih snaga==

Pošto su [[Francuska]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo]] [[3. rujna]] [[1939.]] Njemačkoj objavile rat duž francusko-njemačke granice došlo je do stanja poznatog pod nazivom [[Lažni rat]] u kojem obje strane mjesecima nisu učinile nijedan značajan potez. [[Belgija]] i [[Nizozemska]] još su bile neutralne. Poslije pobjedonosnog pohoda na Poljsku, Njemačka je sav svoj vojni potencijal mogla usmjeriti prema zapadu. U Francusku su stigle i [[Britanske ekspedicijske snage]] (BEF) pod vodstvom [[John Vereker, 6. vikont Gort|Lorda Gorta]]. Sama Francuska mobilizirala je sve borbene snage, ali su im nedostajale sve vrste borbenih sredstava. [[Édouard Daladier]], premijer Francuske od travnja [[1938.]] do ožujka [[1940.]] i general [[Maurice Gamelin]], vrhovni zapovjednik francuskih snaga bili su odgovorni za vođenje rata. Poslije ožujka 1940. premijer je postao [[Paul Reynaud]]. Jedino je [[Maginot linija]] bila spremna. Njena posada sastojala se od velikog broja elitnih trupa. Ona se prostirala od švicarske granice do Ardena a sastojala se od niza utvrđenja i bunkera. Francuska je na njenu izgradnju utrošila oko 100 milijardi franaka, ogromna sredstva koja nisu mogla biti upotrebljena za proizvodnju modernih borbenih sredstava. Predlagano je da se Maginot linija produži duž francusko-belgijske granice, ali je taj prijedlog odbio [[Philippe Pétain]]. Po njemu produžetak linije ka Belgiji značio bi predati Belgiju Njemačkoj. Pétain i njegovi sljedbenici smatrali su da u Belgiji treba voditi aktivan rat. Ardensko bojište smatrao je potpuno bezopasnim, što će se ispostaviti kao velika greška, jer su se baš tu Nijemci probili u svibnju 1940. godine.