Crkva bosanska – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Autobot (razgovor | doprinos)
m Vanjske veze
Red 1:
[[imageDatoteka:BosnaCrkveSrednjiVek.jpg|right|250px|thumb|250px|Rasprostranjenost crkava u Bosni.]]
'''Crkva bosanska''' je bila [[crkva (zajednica)|crkvena]] zajednica [[bosna|bosanskih]] [[hrišćani|hrišćana]] u srednjem veku. Iako su je [[katolička crkva|katolička]] i [[pravoslavna crkva]] smatrale jeretičkom, njeni pripadnici su sebe smatrali pravim hrišćanima. I dan danas se u nauci vode rasprave o karakteru crkve bosanske i njenoj povezanosti sa [[bogumili|bogumilskim]] pokretom.
 
Red 10:
 
== Obeležja ==
[[imageDatoteka:Hvalov zbornik1.jpg|thumb|right|[[Hvalov zbornik]] iz [[1404]].]]
Pripadnici Crkve bosanske su sebe nazivali hrišćanima (''hristjani'', ''krstjani''). U bogosluženju su koristili [[staroslovenski jezik]], a u verskim knjigama [[ćirilično pismo]]. U [[hiža]]ma (staroslovenski: hiža — kuća; opštežitije) bosanskih hrišćana bio je uobičajen zajednički život žena i muškaraca. [[Djed]]ovi crkve bosanske nosili su narodna slovenska imena (umesto tada uobičajenih hrišćanskih imena grčkog i jevrejskog porekla), a za sva sveštena zvanja su koristili slovenske nazive. Godine su brojali od rođenja [[Hrist]]a, a ne od stvaranja sveta (kao što je po vizantijskom kalendaru). Crkva bosanska nije prihvatala crkvenu hijerarhiju ni zapadne, niti istočne rimske crkve. Usled pritisaka, Crkva bosanska zvanično je priznala papu i Rim, ali nije ispunjavala svoje obaveze prema rimskoj crkvi, čak su pružali utočište onima koje je proganjala katolička i pravoslana crkva.
 
Red 24:
 
=== XII vek ===
[[imageDatoteka:Bosniangraves bosniska gravar februari 2007 stecak stecci3.jpg|thumb|right|Odložen luk i prijateljski pozdrav otvorenom šakom.]]
Za vreme [[Kulin ban|Kulina bana]] ([[1180]]—[[1204]]) bosanska crkva dospela je u središte međunarodne pažnje jer je pružala utočište prognanim [[Patareni u srednjovekovnoj Dalmaciji|patarenima iz Dalmacije]] i [[Bogumili u srednjovekovnoj Srbiji|babunima iz Raške]]. [[Ban Kulin]] je bio oženjen sestrom [[Stefan Nemanja|Stefana Nemanje]], za koju se tvrdi da je imala [[bogumili|bogumilska]] uverenja.<ref>Navedeno prema: -{The Bogomils of Bulgaria and Bosnia: The Early Protestants of the East. 1879 L. P. BROCKETT, M. D.}-</ref> Kulin je prognanima pružio utočište i primio ih kao dobre hrišćane i tako ostao u narodu upamćen kao „dobri ban Kulin“.
 
Red 53:
 
=== Krstaški pohodi na Bosnu ===
{{main|Krstaški pohodi}}[[imageDatoteka:Cathars_expelled.JPG|thumb|right|Proterivanje golih [[katari|katara]] iz [[Karkason]]a [[1209]]. godine]]
Početkom [[13. vek]]a [[inkvizicija]] je započela masovne progone hrišćana koji su se protivili rimskoj prevlasti. Papa [[Inoćentije III]] je pokrenuo dvadesetogodišnji [[Katarski krstaški rat|krstaški rat protiv katara]] u [[Langdok]]u (danas južna [[Francuska]]) koji je trajao od [[1209]]. do [[1229]]. godine. Stepen nasilja prema katarima je bio ekstremno velik, a na početku rata krstaši su pobili ceo grad [[Bezijer]] od 10.000 stanovnika. Dana [[15. avgust]]a [[1209]]. krstaši su osvojili [[Karkason]], gde su oduzeli stanovništvu svu imovinu i proterali ih gole iz grada. Mnogi hrišćani beže u Bosnu pred progonima [[krstaši|krstaša]].<ref name="Јосип">Josip Vrandečić, Crkva bosanska i Crkva dalmatinska: Srednjovjekovna hereza u Dalmaciji....</ref> Dana [[2. jul]]a [[1223]]. godine kardinal [[Konrad]], papin legat za Francusku napisao je pismo kojim saziva francuske biskupe na sinod u kom je takođe dodao da na Balkanu živi njihov starešina, kojeg [[albižani]] nazivaju papom, i kome dolaze po savete i da on ima svog namesnika u Francuskoj, Bartolomeja iz [[Karkason]]a. Engleski istoričar Rodžer de Vendover ({{jez-en|Roger de Wendover}}) [[1236]]. takođe je pominjao jeretičkog papu u Bosni<ref name="Јосип"/>. U to vreme na čelu Bosanske crkve bio je [[djed Rastudije]].
 
Red 71:
=== XIV vek ===
[[1325]]. godine Papa [[Jovan XXII]] piše [[Stefan Kotromanić|Stefanu Kotromaniću]] da se „''veliko mnoštvo jeretika sabralo sa svih strana i preselilo u Bosnu''“.
[[imageDatoteka:Gornji Mocioci Crepaljsko.jpg|thumb|right|Stećak u Gornjim Močiocima, pokazuje da je [[kukasti krst|svastika]] poznat simbol u srednjovekovnoj Bosni.]]
[[1337]]. godine hrvatski knez [[Nelipac]] preduzima [[krstaški pohod]] na Bosnu. Papa poziva hrvatske velikaše da pomognu knezu Nelipcu, a u pismima, kao glavnog krivca za jeres koja je zadesila Bosnu, navodi bana Stjepana II. Bosanski ban [[Stefan II Kotromanić|Stefan II]] pokušava da sukob izgladi mirno, i papinog legata franjevca Gerarda, koji [[1339]]. dolazi da istraži probleme u Bosni, na samoj granici ljubazno dočekuje, ubeđujući ga da nema potrebe za novim krstaškim ratom. Gerard o tome piše papi, koji nakon toga u drukčijem duhu piše bosanskom banu februara [[1340]]. godine: "''Dragom sinu plemenitom Stjepanu banu bosanskom pozdrav i apostolski blagoslov. Iz izveštaja fra Gerarda doznali smo, da je na nagovor kralja Karla došao kod tebe i našao te spremna, da se u bosanskoj banovini obnovi služba Božja, koja je zbog mnogih tamošnjih jeretika odatle sasvim nestala, te želiš da se obnove sve crkve, koje tamo leže sada porušene, i da se u njima vrši služba Božja po obredu i običaju crkvenom. Stoga te molimo da dobro promisliš, kolika opasnost tebi i tvojim naslednicima preti, ako u Bosni slobodno ostanu. Zato svoju odluku hrabro sprovedi i ako nam budeš slao poslanike, da nas o svemu obavestiš, a mi ćemo ugarskog kralja i ostale vernike i vladare okolnih mesta pozvati da ti pomognu''". U skladu sa Stjepanovim obećanjima, između [[1340.]] i [[1343.]] godine organizovan je franjevački red u Bosni i počinje jače delovanje katoličke crkve. Podizani su franjevački manastiri, a "''fratri su obraćali i krštavali mnogo jeretika, pa su iz svih onih krajeva, na glas o njihovoj dobroti i dobrim delima koja su činili, svakodnevno hrlile mnoge osobe sveta života u bosansku vikariju, kako se nazivalo glavno njihovo sedište.''"<ref>Mavro Orbin</ref>
 
Red 79:
 
=== XV vek ===
[[imageDatoteka:Tekija Bratunac.jpg|thumb|right|Cveće, krst i rašireni dlanovi. Tekija, [[Bratunac]].]]
Godine [[1402]]. papa [[Bonifacije IX]] zapisuje u svojoj buli „Ex iniucta Nobis“ da su franjevci obratili krivovernika »''pet stotina tisuća ili oko toga broja''«. 19. decembra [[1403]]. godine Dubrovčani pišu ugarskom kralju Žigmundu o velikim troškovima koje su imali "''obraćajući patarene od bosanske vere na hrišćanstvo''".<ref>Bogumilstvo srednjovjekovne Bosne</ref>
 
Red 102:
== Stećci ==
{{main|Stećci}}
[[imageDatoteka:Raspored stecaka.jpg|right|250px|thumb|250px|Raspored stećaka u Bosni i Hercegovini.]]
Bosanski hrišćani nisu pokopavali mrtve na crkvenim grobljima već na njihovom imanju, planini, livadi, šumi, voćnjaku.<ref>Bogumilstvo srednjovjekovne Bosne</ref> [[Stećci]], kameni nadgrobni spomenici koji se nalaze svuda po Bosni, razasuti pojedinačno ili u malim grupama, smatraju se najvažnijim materijalnim ostacima bosanskih hrišćana.
 
Red 119:
 
=== Bogumilsko tumačenje ===
[[imageDatoteka:Stecak Opravdici Bratunac.gif|thumb|right|Opravdići, [[Bratunac]].]]
Bogumilsko tumačenje datira iz [[19. vek]]a, kada je hrvatski istoričar [[Franjo Rački]] u svom delu „Bogumili i patareni“ objavljenom [[1870]]. pokušao dokazati da je Crkva bosanska izdanak [[bogumilstvo|bogumilstva]]. On je isticao da Crkva bosanska pripada dualističkom pokretu, da je srodna katarima i patarenima a različita od katoličanstva i od pravoslavlja. Širenje dualizma iz Bugarske je izvršeno u uslovima nepostojanja snažne pravoverne crkve na prostoru Bosne (neki čak poistovećuju bosanskog djeda Jeremiju sa bugarskim popom Jeremijom). U vreme Kulina kad Bosanska crkva izranja kao međunarodni problem, ona je već ukorenjena u svom samostalnom razvoju od skoro 200 godina. U prilog ove teorije navodi se da su ih i katolici i pravoslavni nazivali jereticima, da su primali prognane jeretike sa istočnih i zapadnih strana, i da nisu pokopavali mrtve na crkvenim grobljima već na njihovim imanjima ili negde u prirodi, što su i katari u zapadnoj Evropi takođe činili.<ref>Bogumilstvo srednjovjekovne Bosne</ref> [[Stećci]] se smatraju njenim najvećim materijalnim ostacima i naglašava se sličnost sa kasnijim muslimanskim nišana. Prihvatanje islama od velikog dela bosanskog stanovništva se tumači time što su bogumili vekovima progonjeni od strane katolika i pravoslavnih. Ova teorija je postala posebno raširena među bosanskim [[muslimani]]ma u 20. veku.
 
Red 158:
*{{SiJez|en}} [http://www.serbianna.com/features/entry_of_slavs/bosnia.shtml The Balkan Slavs: Bosnia & the Bogomil Heresy]
 
== EksterniVanjske linkoviveze ==
{{Commonscat|Bosnian Church}}
* {{SiJez|sr}} [http://www.rastko.org.yu/istorija/bogumili/djcapin-bogumili_c.html Mit o bogumilima]