Križarski ratovi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m Bot: Brisanje šablona: Link FA.
uzroci nesloge
Red 1:
{{Izmjena_u_toku}}
{{redirect|Križarski rat}}
[[Datoteka:Byzantiumforecrusades.jpg|minijatura|Vizantija pre krstaških ratova]]
Linija 6 ⟶ 7:
== Uzroci ==
Križarski su ratovi niz ratova što su ih [[kršćanstvo|kršćani]] zapadne i srednje [[Evropa|Evrope]] na poticaj [[papa]] vodili od kraja XI. do u drugu polovicu [[13. vijek]]a protiv [[Seldžučko Carstvo|Seldžuka]], Fatimida i drugih [[islam]]skih dinastija i država za oslobođenje svetih mjesta u Palestini, posebice Kristova groba u Jeruzalemu, iz ruku muslimana. Ti su ratovi započeli u doba kada je Katolička crkva, s papom na čelu, nastojala ostvariti duhovnu i svjetovnu prevlast u kršćanskom svijetu. Na crkvenim saborima u Piacenzi i Clermontu 1095. g. Papa [[Urban II.]] pozvao je na rat protiv muslimana za oslobođenje Jeruzalema, obećavši sudionicima oprost od svakoga grijeha, pri čemu će ubijanje, pljačka, osvajanje novih posjeda biti posve prihvatljivi, jer će žrtve svega toga biti nevjernici koji bolje ni ne zaslužuju.Papin poziv, kao i žarko propovijedanje zanesenjaka, npr. francuskog redovnika-augustinca [[Petar Pustinjak|Petra Pustinjaka]], bili su dočekani s velikim poletom i oduševljenjem, i to zbog više razloga. Premda je u 11. vijeku u Evropi počelo razdoblje opće demografske, gospodarske i političke obnove, niži su društveni slojevi proživljavali teško ekonomsko stanje i glad, a 1095.-96. evropske je zemlje zahvatila pobliže nepoznata epidemija ( vjerojatno kuga ), pa je pokušaj bijega iz takve stvarnosti bio sasvim razumljiv. Ekonomsko je stanje bilo dodatno otežano jer su Seldžuci i Fatimidi kočili trgovinu maloazijskog i sjevernoafričkog prostora s kršćanskom Europom. Značajnu ulogu u pokretanju ratova imala je i zamisao o zaštiti mnogobrojnih hodočasnika na putu u Svetu zemlju od nasilja i samovolje bliskoistočnih mjesnih moćnika.Od rata protiv islamskog Istoka svi su očekivali koristi: vjerski gorljivi pojedinci - mjesto u raju, velikaši - nove velike posjede, seljaci - oslobođenje od osobne ovisnosti, a svi sudionici plijen od pljačke. U raznim dijelovima [[Francuska|Francuske]], [[Njemačka|Njemačke]] i [[Italija|Italije]] na tisuće naivnih vitezova i kmetova počinju se okupljati na ratni pohod, stavljaju na svoje tunike veliki crveni križ i odlaze u 200-godišnji rat za oslobađanje navodnog [[Isus]]ovog groba, krećući se ispred glavnine, ubijajući Židove te pljačkajući i izazivajući nemire kamo god bi stigli.
 
Glavni uzrok neuspjeha križarskih ratova je bila poslovična nesloga među kršćanskim vladarima, koji su često radije ratovali međusobno i protiv [[papa|pape]], nego da bi svi zajedno uočili pravu opasnost za [[Europa|europsku]] slobodu. Kao zaslugu za tu neslogu ubraja sebi za uspjeh i [[Kur'an|kuran]] i mislimo, da kod toga pri podijeljenim kršćanima nije imao teškoga posla:
<blockquote> Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: »Mi smo kršćani«, ali su i oni dobar dio onoga čime su bii opominjani izostavili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili… <ref>{{cite book|author=Mohamed|title=Koran (Kur'an, peveo Besim Korkut)|page=110, sura 5,14}}</ref></blockquote></blockquote>
 
== Kronologija ==