Roland Freisler – razlika između verzija

Kao tajnik u Ministarstvu pravosuđa, Freisler je [[1938.]] na vrlo zanimljiv način zanemario načelo "[[nulla poena sine lege]]", što je jedna od osnova pravne države (''[[Rechtssaat]]''), u svezi s jednim kaznenim postupkom i pokazao gotovo kriminalnu samovolju. Načelo da "nema kazne bez zakona" predstavlja jedan od stupova organizacije svake pravne države i govori kako se neka osoba ne može kazniti za nešto, što u to vrijeme nije bilo zabranjeno zakonom (odnosno, nije spadalo pod ingerenciju kaznenog zakona te države). U tom konkretnom slučaju su braća, Walter i Max Götze, u periodu između [[1934.]] i [[1938.]] sijali strah u dijelu i okolici [[Berlin]]a tako što su pomoću tzv. [[Oružana pljačka vozila|oružane pljačke vozila]] stvarali probleme na novoizgrađenim autocestama. Prilikom tih napada došlo je i do dva ubojstva za koja se, nakon hapšenja počinitelja, uspostaviloispostavilo da ih je počinio isključivo Walter Götze. Tako je, nekoliko dana prije presude, bilo jasno kako će se Max Götze izvući s dugogodišnjom zatvorskom kaznom. Freisler je o tome informirao [[Hitler]]a koji je, na opće iznenađenje, samo 4 dana prije presude zahtijevao od Ministarstva pravosuđa da se pobrine da se u tom slučaju donese smrtna presuda i za Maxa. Freisler je tada žurno, u suradnji s ministrom [[Franz Gürtner|Gürtnerom]], samo u 2 dana donio novi zakon, kojim je oružana pljačka vozila proglašena zločinom za smrtnu kaznu, a koji je objavljen [[22. lipnja]] [[1938.]] s '''retroaktivnim''' djelovanjem.<ref> vgl. ''Justiz im Dritten Reich 1933 - 1940. Anpassung und Unterwerfung in der Ära Gürtner.'' 3. verbesserte Auflage München 2001, ISBN 3-486-53833-0 , S. 897f. u. Wolfgang Schüler (Hg.): ''Serienmörder in Deutschland''. Leipzig 2006, ISBN 3-86189-629-X, S. 72.</ref> Ta, tada usvojena odredba nacističkog kaznog zakona je - nakon smanjenja i usklađivanja kazne - na snazi i u današnjem zakonu [[Njemačka|SR Njemačke]] kao § 316a Kaznenog zakona.