Razlike između izmjena na stranici "Matija Ban"

Obrisana 4 bajta ,  prije 6 godina
nema sažetka uređivanja
'''Matija Ban''' ([[Petrovo Selo]] pokraj [[Dubrovnik]]a, [[16. prosinca]] [[1818.]] - [[Beograd]], [[14. ožujka]] [[1903.]]), srpski književnik, diplomat i političar.
 
Nakon završene gimnazije u Dubrovniku privatno je slušao [[filozofija|filozofiju]] kod Anđela Maslača i [[pedagogija|pedagogiju]] kod Nika Arbanasa. U [[franjevci|franjevački]] red stupio je [[1834.]], ali je iz njega istupio već sljedeće godine. Bio je oduševljeni ilirac-slavjanin<ref>[http://www.jstor.org/discover/10.2307/2496046?uid=2&uid=4&sid=21102800357917 www.jstor.org], "Banac, Ivo (1983). "The Confessional "Rule" and the Dubrovnik Exception: The Origins of the "Serb-Catholic" Circle in Nineteenth-Century Dalmatia". Slavic Review 42 (3). pp. 448–474."</ref> i borac za ujedinjenje [[Dalmacija|Dalmacije]] s [[Banska Hrvatska|Banskom Hrvatskom]], a kasnije predani borac za ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda. Pisao je drame, epske i lirske pjesme, povijesne i književne rasprave. U razdoblju od [[1839.]] do [[1844.]] boravio je u [[Turska|Turskoj]], u [[Carigrad]]u i u [[Bursa|Bursi]]. Tu je došao u doticaj s idejom poljskih iseljenika da [[Srbija]] postane ''nucleus'' budućeg okupljanja i ujedinjavanja južnoslavenskih pokrajina koje su tada bile u sastavu [[Tursko Carstvo|Turskog Carstva]], ali i onih u sastavu [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]]. Opijen tom idejom, 1844. u doba ustavobraniteljstva kneza Aleksandra Karađorđevića, zauvijek preseljava u Srbiju, kako bi svoje umne i tjelesne snage posvetio toj ideji. U toj ulozi osim ostalog [[1848.]] kao agent [[Ilija Garašanin|Garašaninove]] promidžbe rukovodi velikosrpskom promidžbom uz dalmatinsku i [[Crna Gora|crnogorsku]] granicu prema Turcima, s ciljem pripremanja stanovništva [[BiH|Bosne i Hercegovine]] za izlazak ispod turskoga jarma, uključujući i oružanu pobunu. U Srbiji je bio iznimno cijenjen. Povjeravane su mu mnoge diplomatske misije u ime vlade u kojoj je jedno vrijeme bio i ministar. Boraveći tim povodom često u Dubrovniku, zajedno s nekolicinom Dubrovčana koji su živjeli za ideju ujedinjenja Dalmacije s Banskom Hrvatskom, 1848. sudjelovao je u pokretanju lista na [[talijanski jezik|talijanskom jeziku]] ''L'Avvenire''. Zajedno s [[Medo Pucić|Medom Pucićem]] i Ivanom Augustom Kaznačićem [[1849.]] pokrenuo je godišnjak ''Dubrovnik cviet narodnog književstva'' i postao njegov najplodonosniji suradnik. Uz Meda Pucića bio je prvi [[katolik]] koji se počeo izjašnjavati [[Srbi]]nom, još 1840-ih godina. Svojim autoritetom i ugledom, iako nije stalno boravio u Gradu, zavrijedio je značajno mjesto i ulogu u dubrovačkome srbokatoličkom pokretu. Redovni je član [[SANU]] od [[12. siječnja]] [[1858.]] godine.<ref>[http://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/IstClan.aspx?arg=22,], "Матија БАН</ref> Jedan predio Beograda njemu u čast još se i danas naziva ''Banovo brdo''.
Anonimni korisnik