Austrijsko Carstvo – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m -problemi |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 69:
Kad je [[11. kolovoza]] [[1804.]] car Svetog Rimskog Carstva Franjo II. uzeo naslov cara Austrije kao Franjo I., njegovo se carstvo protezalo od sjevera današnje [[Italija|Italije]] do [[Nizozemska|Nizozemske]], te od današnje [[Poljska|Poljske]] do [[Hrvatska|Hrvatske]]. U granicama carstva živjelo je 6,500.000 [[Nijemci|Nijemaca]], 3,360.000 [[Česi|Čeha]], 2,000.000 [[Valonci|Valonaca]] i [[Flamanci|Flamanaca]], 1,000.000 [[Poljaci|Poljaka]], 900.000 [[Hrvati|Hrvata]], 700.000 [[Srbi|Srba]], 700.000 [[Slovenci|Slovenaca]] i brojne manje narodnosti. Car je i dalje zadržavao naslov kralja Ugarske, Češke, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Carstvo je ustrojeno u [[centralizam|centralističkom]] obliku, premda su ugarske zemlje imale poseban položaj s vlastitim saborom, a poseban je položaj imao i [[Tirol]]. Područje [[zemlje Krune sv. Stjepana|ugarskih zemalja]] uključeno je konačno u sastav Austrijskog Carstva nakon gušenja [[revolucija 1848.-1849.|revolucije 1848.-1849.]]
== Vanjska politika ==
Razdoblje od [[1804.]] do [[1815.]] godine značajno je obilježeno [[napoleonski ratovi|napoleonskim ratovima]]. Nakon što je [[Prusija]] potpisala mir s Francuskom [[5. travnja]] [[1795.]], Austrija je bila prisiljena ponijeti najveći teret rata s Francuskom kroz sljedećih desetak godina. To je dovelo do slabljenja austrijske ekonomije, pa je Franjo II. odbio sudjelovati u sljedećem ratu protiv Napoleona. Ipak, ušao je u studenome 1804. u tajni vojni savez s [[Rusko Carstvo|Ruskim Carstvom]] protiv Francuske.▼
Požunski mir, bez obzira na ponižavajuće uvjete za Austriju, omogućio je jačanje vojske i gospodarstva, što je pak dovelo do novog rata protiv Francuske.▼
[[Nadvojvoda Karlo]], koji je i zagovarao taj rat, bio je na čelu [[Ratno vijeće|Ratnoga vijeća]] i glavni zapovijednik austrijske vojske koju je i reformirao i pripremio za novi rat. Ministar vanjskih poslova [[Johann Philipp von Stadion]] osobno je mrzio Napoleona zbog [[konfiskacija|konfiskacije]] njegovih posjeda u Francuskoj. Usto, treća žena Franje II., Marija Ludovika, podržavala je von Stadiona. S druge strane, [[Klemens Wenzel von Metternich]] pozivao je na pažljivije postupanje u pripremama za rat s Francuskom. Poraz francuske vojske u [[Bitka kod Bailéna|bitki kod Bailéna]] u [[Španjolska|Španjolskoj]] [[27. srpnja]] [[1808.]] potakao je novi rat, te je [[9. travnja]] [[1809.]] austrijska vojska sa 170.000 vojnika napala [[Bavarska|Bavarsku]].▼
Unatoč višestrukim porazima, posebice velikim gubicima u bitkama kod [[Marengo|Marenga]], [[Ulm]]a, [[Austerlitz]]a i [[Wagram]]a, i unatoč gubitku teritorija u ratovima (sporazumi iz Campo Formija iz [[1797.]], Požuna 1806. i [[Schönbrunn]]a [[1809.]]), Austrija je odigrala odlučnu ulogu u zbacivanju Napoleona [[1813.]]-[[1814.]]▼
Koncem napoleonskih ratova veliki je utjecaj na austrijsku vanjsku politiku imao Metternich koji je s početka podržavao savez s Francuskom, ugovarajući i vjenčanje između Napoleona i [[Marija Lujza|Marije Luize]], kćeri Franje II. Ipak, [[1812.]] i on je podržavao rat protiv Francuske, a njegov je utjecaj na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] bio presudan.▼
==Zemlje Austrijskoga Carstva==
Linija 101 ⟶ 112:
== Eksterni linkovi ==
{{commons|Austrian Empire}}▼
* [http://www.literature.at/webinterface/library/COLLECTION_V01?objid=11104 Leksikon Austrijskog Carstva], Austrijska literatura Online
▲{{commons|Austrian Empire}}
▲Razdoblje od [[1804.]] do [[1815.]] godine značajno je obilježeno [[napoleonski ratovi|napoleonskim ratovima]]. Nakon što je [[Prusija]] potpisala mir s Francuskom [[5. travnja]] [[1795.]], Austrija je bila prisiljena ponijeti najveći teret rata s Francuskom kroz sljedećih desetak godina. To je dovelo do slabljenja austrijske ekonomije, pa je Franjo II. odbio sudjelovati u sljedećem ratu protiv Napoleona. Ipak, ušao je u studenome 1804. u tajni vojni savez s [[Rusko Carstvo|Ruskim Carstvom]] protiv Francuske.
▲Požunski mir, bez obzira na ponižavajuće uvjete za Austriju, omogućio je jačanje vojske i gospodarstva, što je pak dovelo do novog rata protiv Francuske.
▲[[Nadvojvoda Karlo]], koji je i zagovarao taj rat, bio je na čelu [[Ratno vijeće|Ratnoga vijeća]] i glavni zapovijednik austrijske vojske koju je i reformirao i pripremio za novi rat. Ministar vanjskih poslova [[Johann Philipp von Stadion]] osobno je mrzio Napoleona zbog [[konfiskacija|konfiskacije]] njegovih posjeda u Francuskoj. Usto, treća žena Franje II., Marija Ludovika, podržavala je von Stadiona. S druge strane, [[Klemens Wenzel von Metternich]] pozivao je na pažljivije postupanje u pripremama za rat s Francuskom. Poraz francuske vojske u [[Bitka kod Bailéna|bitki kod Bailéna]] u [[Španjolska|Španjolskoj]] [[27. srpnja]] [[1808.]] potakao je novi rat, te je [[9. travnja]] [[1809.]] austrijska vojska sa 170.000 vojnika napala [[Bavarska|Bavarsku]].
▲Unatoč višestrukim porazima, posebice velikim gubicima u bitkama kod [[Marengo|Marenga]], [[Ulm]]a, [[Austerlitz]]a i [[Wagram]]a, i unatoč gubitku teritorija u ratovima (sporazumi iz Campo Formija iz [[1797.]], Požuna 1806. i [[Schönbrunn]]a [[1809.]]), Austrija je odigrala odlučnu ulogu u zbacivanju Napoleona [[1813.]]-[[1814.]]
▲Koncem napoleonskih ratova veliki je utjecaj na austrijsku vanjsku politiku imao Metternich koji je s početka podržavao savez s Francuskom, ugovarajući i vjenčanje između Napoleona i [[Marija Lujza|Marije Luize]], kćeri Franje II. Ipak, [[1812.]] i on je podržavao rat protiv Francuske, a njegov je utjecaj na [[Bečki kongres|Bečkom kongresu]] bio presudan.
[[Kategorija:Habsburška Monarhija]]
| |||