Dragan Nikolić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Zokss (razgovor | doprinos)
Nova stranica: == Dragan Nikolić == '''Dragan Nikolić''' srpski glumac. Apsolvent je Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Rođen je u Beogradu 20. jula [[1943...
 
Id (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 1:
'''Dragan Nikolić''' [[srbija|srpski]] [[glumac]]. Apsolvent je Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Rođen je u [[Beograd]]u [[20. jul]]a [[1943]]. godine.
== Dragan Nikolić ==
 
Filmsku karijeru otpočinje glavnom ulogom sezonskog radnika labilnog morala koji pogine, a da nije našao svoje mesto u društvu i u životu (značajke i mnogih njegovih kasnijih likova) u filmu '''[[Kad budem mrtav i beo']]'' [[1967]] [[Živojina Pavlović]]a, za koju je (s onom u filmu Tri sata za ljubav, [[1968]], F. Hadžića) nagrađen diplomom na festivalu u Puli [[1968]]. godine. Glumačko sazrevanje, sa nizom uspelih kreacija likova iz svoje generacije, donosi mu [[1985]]. godine [[Oktobarska nagrada grada Beograda|Oktobarsku nagradu grada Beograda]] za „kreativnu sposobnost da uzbudljivo predoči lik veliko psihološkog raspona“ (uloga nasilnika Gare u filmu ''[[Život je lep]]'' B. Draškovića).
'''Dragan Nikolić''' [[srpski glumac]]. Apsolvent je Akademije za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Rođen je u [[Beograd]]u [[20. jul]]a [[1943]]. godine.
 
Glavne i veće sporedne uloge ostvario je u više od trideset filmova; ističu se još ''[[Horoskop (film)|Horoskop]]'' (B. Drašković, 1969); ''[[Bube u glavi]]'' (M. Radivojević, 1970), ''[[Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji]]'' (B. Čengić, 1971), ''[[Mlad i zdrav kao ruža]]'' (J. Jovanović,1971), ''[[Beg (film)|Beg]]'' (M. Radivojević, 1972, Car Konstantin u Nišu), ''[[Kičma]]'' (V. Gilić, 1975), ''[[Nacionalna klasa]]'' (G.Marković, 1979, Car Konstantin), ''[[Ko to tamo peva]]'' (S.Šijan, 1980), ''[[Banović Strahinja film)|Banović Strahinja]]'' (V. Mimica, 1981), gde je za ulogu turskog pljačkaša Alije nagrađen Zlatnom arenom u Puli, ''[[Sezona mira u Parizu]]'' (P. Golubović, 1981), ''[[Nešto između]]'' (S. Karanović, 1983), ''[[Balkan ekspres]]'' (B. Baletić, 1983) i ''[[Obećana zemlja]]'' (V. Bulajić, 1986). Nastupa i u kratkim igranim filmovima te na televiziji; osobitu popularnost kod mlađe publike doneo mu je lik Prleta iz filmova i televizijskih serija Otpisani (1974) i Povratak otpisanih (1976) A. Đorđevića, a istaknuo se i u seriji šou programa ''[[Obraz uz obraz]]'', zajedno sa [[Milena Dravić|Milenom Dravić]], koja je i njegova supruga. Kao član Beogradskog dramskog pozorišta i Ateljea 212, u kojem je od 1969. tumačio je više od dvadeset uloga, izgradio je i vrlo uspešnu pozorišnu karijeru. U sezoni 1982/1983 učestvovao je ulogom lopova Vaske Pepela u drami Na dnu Maksima Gorkog u eksperimentu rumunskog reditelja L. Pintiliea u pariškom Theatre de la Villem a oitin he gkznui u Isusa Hrista u Majstoru i Margariti M. A. Bulgakova u režiji M. Serbana.
Filmsku karijeru otpočinje glavnom ulogom sezonskog radnika labilnog morala koji pogine, a da nije našao svoje mesto u društvu i u životu (značajke i mnogih njegovih kasnijih likova) u filmu '''Kad budem mrtav i beo''' [[1967]] [[Živojina Pavlović]]a, za koju je (s onom u filmu Tri sata za ljubav, [[1968]], F. Hadžića) nagrađen diplomom na festivalu u Puli [[1968]]. godine. Glumačko sazrevanje, sa nizom uspelih kreacija likova iz svoje generacije, donosi mu [[1985]]. godine Oktobarsku nagradu grada Beograda za „kreativnu sposobnost da uzbudljivo predoči lik veliko psihološkog raspona“ (uloga nasilnika Gare u filmu Život je lep B. Draškovića).
 
Glavne i veće sporedne uloge ostvario je u više od trideset filmova; ističu se još Horoskop (B. Drašković, 1969); Bube u glavi (M. Radivojević, 1970), Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji (B. Čengić, 1971), Mlad i zdrav kao ruža (J. Jovanović,1971), Beg (M. Radivojević, 1972, Car Konstantin u Nišu), Kičma (V. Gilić, 1975), Nacionalna klasa (G.Marković, 1979, Car Konstantin), Ko to tamo peva (S.Šijan, 1980), Banović Strahinja (V. Mimica, 1981), gde je za ulogu turskog pljačkaša Alije nagrađen Zlatnom arenom u Puli, Sezona mira u Parizu (P. Golubović, 1981), Nešto između (S. Karanović, 1983), Balkan ekspres (B. Baletić, 1983) i Obećana zemlja (V. Bulajić, 1986). Nastupa i u kratkim igranim filmovima te na televiziji; osobitu popularnost kod mlađe publike doneo mu je lik Prleta iz filmova i televizijskih serija Otpisani (1974) i Povratak otpisanih (1976) A. Đorđevića, a istaknuo se i u seriji šou programa Obraz uz obraz, zajedno sa Milenom Dravić, koja je i njegova supruga. Kao član Beogradskog dramskog pozorišta i Ateljea 212, u kojem je od 1969. tumačio je više od dvadeset uloga, izgradio je i vrlo uspešnu pozorišnu karijeru. U sezoni 1982/1983 učestvovao je ulogom lopova Vaske Pepela u drami Na dnu Maksima Gorkog u eksperimentu rumunskog reditelja L. Pintiliea u pariškom Theatre de la Villem a oitin he gkznui u Isusa Hrista u Majstoru i Margariti M. A. Bulgakova u režiji M. Serbana.
 
== Filmografija ==
Linija 70 ⟶ 68:
 
*{{imdb name|id=0631877|name=Dragan Nikolić}}
 
[[Category:Filmski glumci]]
 
[[Category:Filmski glumci|Nikolić, Dragan]]
[[Category:Srpski glumci|Nikolić, Dragan]]
[[Category:Pozorišni glumci|Nikolić, Dragan]]
[[Category:Rođeni 1943.|Nikolić, Dragan]]
[[Category:Televizijski glumci|Nikolić, Dragan]]
[[Category:Glumci i glumice nagrađivani/e na Filmskim susretima|Nikolić, Dragan]]