Joseph McCarthy – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 68:
Ispražnjeno mjesto u Senatu je osvojio demokrat [[William Proxmire]].
==Reputacija i reference u popularnoj kulturi==
Iako je početkom 1950-ih uživao veliku popularnost i uticaj, tada je isto tako bio predmetom žestokih kritika. Sam izraz "makartizam" je prvi iskoristio ljevičarski karikaturist [[Herblock|Herbert Block]] koji je 29. marta 1950. ismijavao McCarthyja u ''[[Washington Post]]u''. Sam McCarthy je, pak, prihvatio taj izraz opisavši ga kao "amerikanstvo sa povučenim rukavima" i iskoristivši ga kao naslov knjige ''McCarthyism: The Fight For America''. Danas je, međutim, makartizam stekao uglavnom negativne konotacije, ali i daleko šire značenje, odnosno pod njime se podrazumijevaju svi progoni, denunciranja i represivne mjere protiv američkih ljevičara 1940-ih i 1950-ih, uključujući i one s kojima, poput [[HUAC]]-ovih saslušanja i [[Hollywoodska crna lista|Hollywoodske crne liste]], McCarthy nije imao neposredne veze.
Još 1950-ih je McCarthy postao predmetom ismijavanja u popularnim pjesmama, kao i kanadskoj radio-drami ''[[The Investigator]]'', čiji je lik temeljen upravo na McCarthyju. Možda najpoznatija referenca na McCarthyja u popularnoj kulturi je roman ''[[The Manchurian Candidate]]'' [[Richard Condon|Richarda Condona]] u kojoj lik pijanog, [[demagogija|demagoškog]] antikomunističkog senatora Johna Iselina više nego jasno temeljen upravo na McCarthyju.
1977. je McCarthy postao predmetom [[biografski film|biografskog]] TV-filma ''[[Tail Gunner Joe]]'', gdje je njegov lik tumačio [[Peter Boyle]]. Kao lik se također pojavljuje i u TV-filmu ''[[Citizen Cohn]]'' iz 1992. gdje ga je tumačio [[Joe Don Baker]].
==Eksterni linkovi==
| |||