Joseph McCarthy – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 53:
Nakon što su SAD ušle u [[drugi svjetski rat]], McCarthy je napustio sudačku službu kako bi se dobrovoljno prijavio u [[Marinski zbor SAD|američke marince]], te nakon obuke kao poručnik poslan u eskadrilu obrušavajućih bombardera u [[Bougainville]]u, gdje je služio kao obavještajni oficir. Iako je kasnije otkriveno kako je u svrhu izborne kampanje "uljepšao" svoj ratni put, zabilježeno je da je 12 puta letio u borbenim akcijama, stekavši nadimak "Joe mitraljezac" (Tail-Gunner Joe).
McCarthy je još za vrijeme rata napustio Demokratsku i prešao u Republikansku stranku, držeći kako bi preko nje lakše bio izabran u Senat. Dok je još bio u aktivnoj službi, godine 1944. se kandidirao, ali je na republikanskim [[predizbori]]ma poražen od [[Alexander Wiley|Alexandera Wileya]]. Godine 1945. je, nekoliko mjeseci prije završetka rata, izašao iz marinaca te se u potpunosti posvetio sljedećoj kampanji za Senat 1946. Na njoj mu je stranački suparnik bio dugogodišnji senator [[Robert M. La Follette, Jr.]]; njega je na republikanskim predizborima porazio vješto koristeći svoju ratnu službu i lažnog ga optužujući kao ratnog profitera; pri tome mu je, između ostalog, podršku pružio i sindikat UE, kojim su tada dominirali komunisti. Nakon toga je glatko porazio demokratskog protivkandidata [[Howard J. McMurray|Howarda J. McMurraya]].
Prve tri godine mandata McCarthy nije bio naročito zapažen u javnosti; među pratiocima washingtonskih zbivanja je uživao reputaciju umjerenjaka, a washigtonskim salonima bio popularan zbog svoje elokventnosti i šarma. Sve se to, međutim, promijenilo kada je 9. februara 1950. održao govor klubu Republikanskih žena u gradu [[Wheeling (West Virginia)|Wheeling]] u državi [[Zapadna Virginia]], gdje je ustvrdio da posjeduje popis od nekoliko desetaka članova Komunističke partije SAD "koji još uvijek rade kao službenici u [[State Department]]u. Takve optužbe, za koje McCarthy nikada nije dao čvrste dokaze, su izazvale veliku pažnju, ali i reakciju tadašnje demokratske većine u Senatu, koja je to shvatila kao stranački motiviran napad na administraciju predsjednika [[Harry S. Truman|Trumana]]. Pod vodstvom senatora [[Millard Tydings|Millarda Tydingsa]] je u februaru 1950. organiziran odbor koji je proveo javno saslušanje sa ciljem da se utvrdi istinitost McCarthyjevih navoda. Zaključak, donesen glasovima na stranačkoj liniji, je bio protiv McCarthyja, ali ih je McCarthy vješto iskoristio da okrene javnost na svoju stranu. Iste godine je svoju popularnost iskoristio kako bi svojim republikanskim kolegama pomogao da vrate većinu u Senatu, a sam Tydings je poražen na izborima.
==Eksterni linkovi==
| |||