Guillaume I od Normandije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 25:
 
Pobuna je bila ugušena, a Guillaume je nakon toga dovoljno ojačao da bi se miješao u ratove među zapadnofranačkim (francuskim) kraljevima i plemstvom. Godine 933. je kao kralja priznao [[Rudolf od Francuske|Rudolfa]], koji je, pak, imao poteškoća u uspostavljanju autoriteta na sjeveru Francuske. U znak zahvalnosti je Guillaumeu predao dotadašnje [[Bretonci|bretonske]] zemlje kod [[Avranches]]a i na poluotoku [[Cotentin]]. Otpor Bretonaca pod vojvodom [[Alan II, vojvoda od Bretanje|Alanom II]] i grofom [[Juhel Berengar|Berengarom]] od Rennesa je uspješno slomljen; Alan je morao bježati u Englesku, a Berengar je Guillaumea priznao za sizerena.
 
Godine 939. je poduzeo pljačkaški pohod na [[Flandrija|Flandriju]]. Zbog toga su na Normandiju poduzeli kaznenu ekspediciju grof [[Arnulf I od Flandrije]] i francuski kralj [[Louis IV od Francuske|Louis IV]]. Borbe su se vodile s promjenjivim ishodom, a Guillaume je ekskomuniciran zbog pljačke crkvenih posjeda.
 
Godine 940. se pomirio sa Louisem IV, koji mu je potvrdio vlast nad očevim zemljama. Međutim, kada je išao na mirovnu konferenciju kod Arnulfa, upao je u zasjedu Arnulfovih sljedbenika u kojoj je ubijen.
 
Sa svojom suprugom [[Liutgarde od Vermandoisa]] (koja se kasnije udala za ([[Theobald I od Bloisa|Theobalda I od Bloisa]]) nije imao djece. Sa svojom priležnicom [[Sprota|Sprotom]], Bretonkom koju je silom ugrabio za ženu (''[[more danico]]''), imao je sina po imenu [[Richard I od Normandije|Richard]]. On ga je naslijedio kao vojvoda Richard I.
 
==Napomene==