Patareni – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2) (robot Dodaje: hr:Patareni, nl:Pataria
m popravci
Red 1:
{{dz|[[Patareni (sastav)]]|hrvatski punk sastav}}
{{Naselje (HR)
[[datoteka:0318 - Milano - San Calimero - Foto Giovanni Dall'Orto 5-May-2007.jpg|thumb|desno|300px|Mučeništvo svetog Arialda]]
| ime =Patareni
'''Patareni ''' je naziv za slijedbenike vjerskog pokreta iz [[11. stoljeće|11. stoljeća]] u [[Milano|milanskoj]] [[Nadbiskupija|nadbiskupiji]], koji su željeli reformu [[Kler|klera]] i crkvene vlasti u pokrajini i podržavali [[Papa|papinske]] oštre mjere protiv [[Simonija|simonije]] i braka svećenika. Patareni je zapravo pogrdan izraz koji su im dali njihovi protivnici, a dolazi od riječi iz milanskog dijalekta -''patee'' to bi bilo nešto kao ''odrpanci''.
[[datoteka:| slika_panorama =0318 - Milano - San Calimero - Foto Giovanni Dall'Orto 5-May-2007.jpg|thumb|desno|300px|Mučeništvo svetog Arialda]]
Manje više slijedbenici patarena regrutirali su se iz krugova gradskih obrtnika koji su bili motivirani za akciju iz osobne pobožnosti. Sukob između patarena i njihovih podupiratelja s jedne strane te grupa okupljenih oko [[Milano|Milanskog]] [[Nadbiskup|nadbiskupa]] s druge strane, na kraju je doveo do pravog građanskog rata sredinom [[1070.-ih]], i Velike saksonske pobune po [[Njemačka|Njemačkim]] zemljama [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Ovaj sukob je vrlo detaljno opisao onovremeni [[kronika|kroničar]] [[Arnulf iz Milana]].
| opis_slike = Mučeništvo svetog Arialda
| veličina_slike =300px
}}
'''Patareni ''' je naziv za slijedbenike vjerskog pokreta iz [[11. stoljeće|11. stoljećavijek]] a u [[Milano|milanskoj]] [[Nadbiskupija|nadbiskupiji]], koji su željeli reformu [[Kler|klera]] i crkvene vlasti u pokrajini i podržavali [[Papa|papinske]] oštre mjere protiv [[Simonija|simonije]] i braka svećenika. Patareni<ref jename=tre>{{cite zapravo pogrdan izraz koji su im dali njihovi protivnici, a dolazi od riječi iz milanskog dijalekta -''patee'' to bi bilo nešto kao ''odrpanci''.web
| url =http://www.treccani.it/enciclopedia/pataria/
| title =''Pataria''
| accessdate = 13. 03. 2011
| language=talijanski
| publisher=Treccani Enciclopedia Italiana
}}</ref>
 
Patareni je zapravo pogrdan izraz koji su im dali njihovi protivnici, a dolazi od riječi iz milanskog dijalekta -''patee'' to bi bilo nešto kao ''odrpanci''.
Pataria kako su slijedbenici zvali svoj pokret, nastala je djelomično kao rezultat crkvenih reformi i vjerskih pokreta kao što je bio Mir Božji, a djelomično i zbog socijalne situacije u [[Milano|Milanu]] . Na patarene su imali utjecaj i [[Francuska|južnofrancuski]] vjerski pokreti, Mir Božji i [[Katari]]. Poznija popularnost Katara u Milanu tijekom [[12. stoljeće|dvanaestog stoljeća]] bila je plod patarije. Glavni ciljevi patarenske pobune bili su svrgavanje bogatih nevjerničkih [[Aristokracija|aristokratskih]] zemljoposjednika i vrlo korupiranog [[Kler|klera]], [[Simonija|simonijom]] i nikolizmom. Oni su osporavali prava vrhovnog klera iz [[Milano|Milana]] i davali snažnu potporu gregorijanskoj reformi pape [[Grgur VII.|Grgura VII.]]. Njima su se pridružili redovnici siromašnih redova i niži svećenici koji su tražili da se u višim crkvenim redovima prekine s praksom [[Simonija|simonije]], svećenićkih brakova i života s konkubinama. Osobito su napadali moral višeg svećenstva, i zahtjevali da se živi strogom samostanskom disciplinom. Veliki kontrast između siromaštva redovnika i velikog bogatstva crkvenih velikodostojnika bila je centralna točka sukoba.
 
Manje više slijedbenici patarena regrutirali su se iz krugova gradskih obrtnika koji su bili motivirani za akciju iz osobne pobožnosti. Sukob između patarena i njihovih podupirateljapristaša s jedne strane te grupa okupljenih oko [[Milano|Milanskog]] [[NadbiskupNadbiskupija|nadbiskupa]] s druge strane, na kraju je doveo do pravog građanskog rata sredinom [[1070e|1070.-ih]], i Velike saksonske pobune po [[Njemačka|Njemačkim]] zemljama [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog rimskog carstva]]. Ovaj sukob je vrlo detaljno opisao onovremeni [[kronika|kroničar]] [[Arnulf iz Milana]].
Nadbiskup Milana Guido Velate bio je osobita meta patarenskih napada. Naime nakon smrti [[1045]] biskupa ratnika Ariberta, Milanska vjerska općina tražila je od cara [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] [[Henrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika III.]], koji je imao pravo na izbor biskupa, da bira između četiri kandidata za koje su oni držali da su ''retti ed onesti'' (dolični i pošteni): [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]], Arialda da Carimatea, Landolfa Cotta, i Atonea. Carev izbor međutim bio je Guido Velate, poznat po svojoj potpori praksi svećeničkih brakova i konkubinata, koja je inače bila opće prihvaćena u zabačenijim seoskim sredinama, a koju su tada zvali "nikolizam", po jednom pasusu iz [[Otkrivenje|Knjiga Otkrivenja]] (2:6, 14-15).
== Historija pokreta==
'''Pataria''' <ref name=tre/>kako su slijedbenici zvali svoj pokret, nastala je djelomično kao rezultat crkvenih reformi i vjerskih pokreta kao što je bio Mir Božji, a djelomično i zbog socijalne situacije u [[Milano|Milanu]] . Na patarene su imali utjecaj i [[Francuska|južnofrancuski]] vjerski pokreti, Mir Božji i [[Katari]]. PoznijaKasnija velika popularnost Katara u Milanu tijekomtokom [[12. stoljeće|dvanaestog stoljećavijek]] a bila je plod patarije. Glavni ciljevi patarenske pobune bili su svrgavanje bogatih nevjerničkih [[Aristokracija|aristokratskih]] zemljoposjednika i vrlo korupiranog [[Kler|klera]], [[Simonija|simonijom]] i nikolizmom. Oni su osporavali prava vrhovnog klera iz [[Milano|Milana]] i davali snažnu potporu gregorijanskoj reformi pape [[Grgur VII.|Grgura VII.]]. Njima su se pridružili redovnici siromašnih redova i niži svećenici koji su tražili da se u višim crkvenim redovima prekine s praksom [[Simonija|simonije]], svećenićkih brakova i života s konkubinama. Osobito su napadali moral višeg svećenstva, i zahtjevali da se živi strogom samostanskom disciplinom. Veliki kontrast između siromaštva redovnika i velikog bogatstva crkvenih velikodostojnika bila je centralna točka sukoba.
 
Nadbiskup Milana Guido Velate bio je osobita meta patarenskih napada. Naime nakon smrti [[1045]] biskupa ratnika Ariberta, Milanska vjerska općina tražila je od cara [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] [[Henrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika III.]], koji je imao pravo na izbor biskupa, da bira između četiri kandidata za koje su oni držali da su ''retti ed onesti'' (dolični i pošteni): [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]], Arialda da Carimatea, Landolfa Cotta, i Atonea. Carev izbor međutim bio je Guido Velate, poznat po svojoj potpori praksi svećeničkih brakova i konkubinata, koja je inače bila opće prihvaćena u zabačenijim seoskim sredinama, a koju su tada zvali "nikolizam", po jednom pasusu iz [[Otkrivenje|Knjiga Otkrivenja]] (2:6, 14-15).
Kako Guido, nije ispunio zahtjeve u borbi protiv [[Simonija|simonije]] bio je prisiljen dati ostavku. Patareni su prosvjedovali iz početka vrlo mirno, uglavnom su odbijali da prihvate bilo što iz ruku svećenika koji bi imali neslužbene supruge ili priležnice. Zbog tog su neke crkve bile prazne, dok su s druge strane neke bile pretrpane vjernicima. Na čelo patarenskog pokreta uspeli su se četvoro odbačenih "doličnih i poštenih" kandidata za nadbiskupa. Da smiri situaciju car je postavio [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]] za [[Biskup|biskupa]] [[Lucca|Lucce]], tako ga je udaljio daleko od Milana, a [[nadbiskup]] je [[Ekskomunikacija|ekskomunicirao]] tvrdoglave Arialda da Carimata i Landolfa Cotta.
 
Kako Guido, nije ispunio zahtjeve u borbi protiv [[Simonija|simonije]] bio je prisiljen dati ostavku. Patareni su prosvjedovaliprotestirali iz početka vrlo mirno, uglavnom su odbijali da prihvate bilo što iz ruku svećenika koji bi imali neslužbene supruge ili priležnice. Zbog tog su neke crkve bile prazne, dok su s druge strane neke bile pretrpane vjernicima. Na čelo patarenskog pokreta uspeli su se četvoro odbačenih "doličnih i poštenih" kandidata za nadbiskupa. Da smiri situaciju car je postavio [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]] za [[Biskup|biskupa]] [[Lucca|Lucce]], tako ga je udaljio daleko od Milana, a [[nadbiskup]] je [[Ekskomunikacija|ekskomunicirao]] tvrdoglave Arialda da Carimata i Landolfa Cotta.
Nakon potifikata pape [[Benedikt IX.|Benedikta IX.]], njegovi sljedbenici su počeli čak vrlo ishitreno shvaćati nužnost i hitnost reformi, tako je i [[papa]] [[Lav IX.]] osudio praksu [[Simonija|simonije]] i držanje konkubina među svećenicima. Kada je Landolfo Cotta pokušao predstaviti položaj milanskih patarena papi [[Stjepan IX.|Stjepanu IX.]], njega su presreli [[nadbiskup|nadbiskupovi]] batinaši i odveli ga u [[Piacenza|Piacenzu]] i skoro ga ubili. Taj put nisu uspjeli, ali im je drugi napad [[1061.]] godine bio uspješan. Zbog toga je [[1060.]] [[papa]] [[Nikola II.]] poslao delegaciju u [[Milano]] pod ravnanjem Petra Damianija i [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]], oni su uspjeli vratiti mir u grad.
 
Nakon potifikata[[pontifikat]]a pape [[Benedikt IX.|Benedikta IX.]], njegovi sljedbenici su počeli čak vrlo ishitreno shvaćati nužnost i hitnost reformi, tako je i [[papa]] [[Lav IX.]] osudio praksu [[Simonija|simonije]] i držanje konkubina među svećenicima. Kada je Landolfo Cotta pokušao predstaviti položaj milanskih patarena papi [[Stjepan IX.|Stjepanu IX.]], njega su presreli [[nadbiskupnadbiskupija|nadbiskupovi]] batinaši i odveli ga u [[Piacenza|Piacenzu]] i skoro ga ubili. Taj put nisu uspjeli, ali im je drugi napad [[1061.]] godine bio uspješan. Zbog toga je [[1060.]] [[papa]] [[Nikola II.]] poslao delegaciju u [[Milano]] pod ravnanjem Petra Damianija i [[Aleksandar II., papa|Anselma da Baggia]], oni su uspjeli vratiti mir u grad.
Nakon Landolfove smrti, njegov brat Erlembald preuzeo je njegovo mjesto vođe patarena. On je pokret transformirao iz prvotnog društveno-vjerskog u gotovo vojnički pokret. Patareni su tada dobili potporu i od [[papa]]; [[Aleksandar II.|Aleksandra II.]] i [[Grgur VII.|Grgura VII.]], dok je među pobornicima Milanskog nadbiskupa nastupio raskol i sukob, sve dok nije novi nadbiskup Anselmo III, ponovo uspostavio red.
 
Nakon Landolfove smrti, njegov brat Erlembald preuzeo je njegovo mjesto vođe patarena. On je pokret transformirao iz prvotnog društveno-vjerskog u gotovo vojnički pokret. Patareni su tada dobili potporu ipodršku od [[papa]]; [[Aleksandar II.|Aleksandra II.]] i [[Grgur VII.|Grgura VII.]], dok je među pobornicima Milanskog nadbiskupa nastupio raskol i sukob, sve dok nije novi nadbiskup Anselmo III, ponovo uspostavio red.
[[Okcitanski jezik|okcitanska]] riječ ''patarik'' kasnije je postala sinonim za [[Katari|Katara]]. Žena [[Trubadur|trubadura]] Raimona Jordana bila je patarenka. Bilo je i glasina, koje su potekle od kršćanskih zatvorenika iz [[Aleksandrija|Aleksandrije]], da su patareni napravili savez sa [[Islam|muslimanima]] protiv [[Križari|križara]] .
 
[[Okcitanski jezik|okcitanskaOkcitanska]] riječ ''patarik'' kasnije je postala sinonim za [[Katari|Katara]]. Žena [[Trubadur|trubadura]] Raimona Jordana bila je patarenka. Bilo je i glasina, koje su potekle od kršćanskih zatvorenika iz [[Aleksandrija|Aleksandrije]], da su patareni napravili savez sa [[Islam|muslimanima]] protiv [[Križari|križara]] .
 
==Bibliografija==
Linija 23 ⟶ 37:
*Eugen Roll: ''Ketzer zwischen Orient und Okzident: Patarener, Paulikianer, Bogomilen''. Mellinger: Stuttgart, 1978. ISBN 3-88069-190-8 {{de icon}}
 
== Izvori ==
{{izvori}}
==Vanjske veze==
* [http://www.treccani.it/enciclopedia/pataria/ ''Pataria'' na portalu Treccani Enciclopedia Italiana] {{it icon}}
[[Kategorija:Gnosticizam]]
[[Kategorija:Historija Italije]]
<!-- interwiki -->
 
[[bg:Патарени]]
[[ca:Pataria]]