Antiratni protesti u Beogradu (1991–1992) – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke |
prošireno |
||
Red 49:
Protestujući protiv [[opsada Sarajeva|opsade i razaranja Sarajeva]], više antiratnih grupa, stranaka i pojedinaca je osnovalo grupu »Živeti u Sarajevu« koja je delovala sve vreme rata. Povodom opsade i granatiranja Sarajeva, desetine hiljada Beograđana je čitavom glavnom ulicom protezalo crni flor.<ref name="populizam"/> Grupa »Živeti u Sarajevu« je organizovala slanje raznih vrsta pomoći Sarajlijama, posetu Sarajevu usred rata jula 1994. godine, a potom i dolazak Sarajlija u Beograd.<ref name="populizam"/>
== Reakcije ==
Vodeći akademici [[SANU]] su svojim izjavama u javnosti često istupali protiv antiratnog pokreta. Srbijanski akademik [[Ljubomir Tadić]] je izjavljivao da nije pristalica [[mir]]a po svaku cenu, ukoliko on vodi u [[genocid nad Srbima]]:
{{citat|Nisam pristalica mira po svaku cenu (...). Istorija antisemitizma nas je dovoljno poučila da apstraktna propaganda pacifizma podastire crveni tepih genocidu.<ref>Politika, 16.08.1991.</ref>}}
[[Dobrica Ćosić]] je u vreme pokretanja rata u Hrvatskoj [[pacifizam|pacifističku]] retoriku nazivao besmislenom lažju i moralnim kukavičlukom, odnosno “srpskim antisrpstvom“:
{{citat|Neutralnost danas kada se protiv srpskog naroda vodi rat, smatram lažju i moralnim kukavičlukom. (...) u danima ustaškog rata protiv srpskog naroda u Hrvatskoj (...) ideološka i pacifistička retorika je besmislena (...) to je srpsko antisrpstvo“.<ref>Politika, 27.07.1991.</ref>}}
[[Matija Bećković]], pozivajući se na R. Samardžića, učesnike mirovnog pokreta naziva “otpadom”, odnosno Srbima koji nisu ni Srbi:
{{citat|Kako kaže prof. R. Samardžić, Srbi su uvek imali visok procenat otpada. Srbi koji nisu ni Srbi.<ref>Politika, 2.08.1991.</ref>}}
== Posledice ==
|