Bitka kod Aheloja – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2) (robot Mijenja: en:Battle of Achelous (917) |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 23:
'''Bitka kod Aheloja''' ({{lang-bg|Битката при Ахелой}}, {{lang-el|Μάχη του Αχελώου}}),<ref>Haldon (1999), p. 212</ref> također poznata i kao '''Bitka kod Anhijala''',<ref name=Stephenson23>Stephenson (2004), p. 23</ref> odigrala se 20. augusta 917. na [[Aheloj (rijeka)|rijeci Aheloj]] kraj bugarske [[Crno more|crnomorske]] obale, u blizini tvrđave Tuthom (suvremeno [[Pomorije]]) između [[Prvo bugarsko carstvo|bugarske]] vojske pod [[Simeon I od Bugarske|Simeonom I]] i [[Bizantsko Carstvo|bizantske]] vojske pod [[Leon Foka Stariji|Leonom Fokom]]. Predstavljala je odlučujuću bugarsku pobjedu - jednu od najvećih u cijeloj [[Bugarska|bugarskoj]] vojnoj historiji - a čije su posljedice bile potvrda statusa Simeona I kao cara i de facto vladara cijelog [[Balkan]]a; za Bizant je bitka predstavljala jednu od najvećih katastrofi nakon koje su balkanski posjedi Carstva svedeni na okolicu [[Carigrad]]a i [[Peloponez]]. Njome su [[bizantsko-bugarski ratovi]] prekinuti na sljedećih četrdeset godina, tokom koje je Bugarsko Carstvo uživalo u dotada nezapamćenom miru i prosperitetu.
==Pozadina==
Nakon što je 894/895. poražen od bugarskog kneza Simeona I, bizantski car [[Lav VI Mudri]] je Bugarima plaćao godišnji [[danak]] čime je osiguran mir. Nakon Lavove smrti 912. godine, njegov nasljednik [[Aleksandar (vizantijski car)|Aleksandar]] je odbio plaćati danak, a što je Simeon iskoristio kao povod da obnovi neprijateljstva te tako ostvari svoju ambiciju o osvajanju Carigrada i preuzimanju cijelog Bizantskog Carstva. Aleksandar je umro, a novi regent-patrijarh [[Nikola Mistik]] je rat nastojao okončati sporazumom kojim je Simeonu priznata [[car]]ska titula i obećano kako će se malodobni car [[Konstantin VII]] oženiti za jednu od njegovih kćeri. Godine 914. je došlo do dvorskog puča u Carigradu, pri čemu je nova regentica [[Zoe Karbonopsina]] koristila nezadovoljstvo ponižavajućim ustupcima sjevernom "barbaru". Zaruke za Simeonovu kćer su raskinute, te su 914. neprijateljstva obnovljena. Bugarska vojska je napala bizantska područja u [[Trakija|Trakiji]] i oko današnjeg [[Drač|Drača]]. Pri tome su Bugari iskoristili nezadovoljstvo Zojinom vladavinom kako bi u [[Adrianopolj]] ušli bez otpora.
==Uvod==
Obje strane su nekoliko godina pripremale konačni obračun. Zoe Karbonopsina je godine 915. sklopila mirovni sporazum s [[Abasidski Kalifat|Abasidskim Kalifatom]] kako bi mogla povući trupe sa istočnih granica i iz [[Mala Azija|Male Azije]]. Istovremeno je nastojala sklopiti sporazume sa [[Pečenjezi]]ma, [[Mađari]]ma i [[Srbi]]ma, kako bi oni Bugare napali iza leđa. Simeon se, međutim, iskazao kao vješt diplomat, te je uspio uglavnom suzbiti te inicijative. Usprkos toga, bio je prisiljen manje kontingente svoje vojske držati na sjevernim i zapadnim granicama.
Bizantska vojska je 917. krenula u pohod na sjever u dvije grupe. Jedna, pod generalom [[Leon Foka Stariji|Leonom Fokom]], je doprla do današnjeg Pomorija, dok je druga, pod admiralom [[Romanos Lekapenos|Romanosom Lekapenosom]] (Roman Lakapin) došla do ušća [[Dunav]]a; Roman, međutim, nije prihvatio prijedlog da sa svojim brodovima preveze Pečenjege, inače načelo spremne da se pridruže Bizantincima, na desnu obalu i tako ugrozi Bugarsku sa sjevera.
==Tok bitke==
Fokina vojska je ulogorila na obali kraj drevne tvrđave Anhijal. Simeon je, pak, svoju vojsku koncentrirao na visoravnima oko tvrđave. Bizantski plan za bitku je bio da se udari na bugarsko desno krilo i pokuša Bugare odsjeći od njihovih uporišta u zaleđu. Simeon je, pak, plan temeljio na konjičkoj rezervi skrivenoj iza brda; namjerno je ojačao krila, a oslabio centar svoje vojske, uvjeren kako će Bizantinci upasti u klopku.
Bitka je počela ujutro. Prema očekivanju, Bizantinci su napali prvi i žestoko udarili Bugare, koji su se počeli povlačiti. Bizantinske trupe su se dale u potjeru i tako izgubile koheziju svog borbenog poretka. To je bio trenutak koji je Simeon čekao; sa svojom konjicom je iznenada udario u Bizantince, kod kojih je lažna vijest o Fokinoj smrti izazvala paniku. Borba je bila žestoka i u njoj je ubijen Simeonov konj, ali su Bugari na kraju izvojevali pobjedu. Foka je uspio pobjeći do današnjeg [[Nesebar]]a i ukrcati se na brod, ali je najveći dio njegove vojske ubijen, uključujući i vodeće generale i admirale kao što je [[Konstantin Lips]]. Bizantski gubici su bili strahoviti, a historičar [[Lav Đakon]] je 75 godina kasnije posjetio bojište i tvrdio da je još uvijek prekriveno "hiljadama rimskih skeleta".
== Izvori ==
| |||