|
== Biografija ==
=== Podrijetlo, mladost i školovanje ===
Slaviša Vajner je rođen [[27. 6.]] [[1903]] godine u Novom VinodoluVinodolskom, kod [[Senj]]a. Potiče iz siromašne [[Židovi u Hrvatskoj|jevrejske]]<ref>Istraživački i dokumentacijski centar CENDO (Židovska općina Zagreb): Žrtve i preživjeli; Weiner Slaviša Cica</ref><ref name="nhj">{{Citiranje www|naslov=Čiča sa Romanije: Legenda o Slaviši Weineru Čiči (Intervju sa Slavišom Weinerom, unukom Slaviše Vajnera Čiče)|url=http://delhaske.blogger.ba/arhiva/2006/02/16/159413|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. 2. 2006|preuzeto=25. 4. 2014|arhivurl=|arhivdatum=|citat=''Jevrejska porodica Weiner svoj je životni put zapocela u Slavoniji, u Petrinji gdje je njihov pradjed Josip Weiner bio u državnoj službi. Životni ih je put kasnije doveo u Bosnu, odakle su se ponovno vratili u Hrvatskoj da bi, igrom sudbine, došli na Jadran, u Novi Vinodolski gdje je slavni komunistički komandant Čiča i rođen.''}}</ref> činovničke porodice Dušana Vajnera. Njegov otac je više puta bio premeštan, pa je Slaviša detinjstvo i mladost proveo u raznim krajevima [[Jugoslavija|Jugoslavije]], od [[Lika|Like]] i [[Hrvatsko primorje|Hrvatskog primorja]] do [[Srem]]a i [[Slavonija|Slavonije]].<ref name="nhj">{{Citiranje www|naslov=Narodni heroji Jugoslavije: Vajner Dušana Slaviša Čiča|url=http://znaci.net/00001/10_278.htm|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Mladost, Beograd|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=1975|preuzeto=4. 4. 2014|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Osnovnu školu je pohađao i završio u [[Ilok]]u. Početkom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] nalazio se u [[Bjelovar]]u gdje je pohađao prvi razred tamošnje realne gimnazije, u kojoj je sa vrlo dobrim uspjehom završio sedmi razred sredinom [[1920]] godine. U višim razredima gimnazije prišao je revolucionarnoj omladini. Kao mladić neobične inteligencije i nemirnog duha, pod utjecajem [[Oktobarska revolucija|oktobarske revolucije]], a još više i [[Mađarska Sovjetska Republika|revolucije u Mađarskoj]], Slaviša je zajedno sa ostalim đacima gimnazije u Bjelovaru pokrenuo štrajk zbog uskraćivanja slobodnog kretanja i drugih ograničenja koja su nametnule školske vlasti [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] iz straha od revolucionarnih zbivanja. Slaviša je kao organizator štrajka bio isključen iz škole bez prava na dalje redovno školovanje.<ref name="mč">Milan Čubrić, 1982, str. 5, 6</ref> Školovanje je morao nastaviti realnoj gimnaziji u [[Koprivnica|Koprivnici]], gde je i maturirao.<ref name="nhj"/><ref name="mč"/>
Nakon mature preselio se u [[Zagreb]] gdje je upisao Građevinsko-tehnički odjel [[Građevinski fakultet u Zagrebu|Tehničkog fakulteta]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]]. Dolaskom na zagrebačko sveučilište, kao student tehnike, ponovo se angažovao u antirežimskim političkim akcijama. Bio je izabran za predsjednika Udruženja studenata Tehničkog fakulteta, u kojem se svesrdno borio za objedinjavanje svih studenata na fakultetima u [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebu]], [[Univerzitet u Beogradu|Beogradu]] i [[Univerzitet u Ljubljani|Ljubljani]]. Zalagao se za liniju progresivnog [[Jugoslaveni|jugoslavenstva]], za bratstvo i jedinstvo među budućom tehničkom inteligencijom. Neposredno nakon završenih studija, [[16. 1.]] [[1928]], Slaviša je dobio diplomu građevinskog inžinjera.<ref name="mč"/>
=== Karijera i narodnooslobodilačka borba ===
|
