Historija Bosne i Hercegovine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 76:
Želeći poslovnu saradnju sa susjedima, kako i međusobno pripomaganje u ratovima, ban Kulin [[1189]]. godine sa [[Dubrovnik|Dubrovačkom]] republikom na čelu sa knezom Krvašem, sklapa trgovački ugovor. Za vrijeme bana Kulina, širom Bosne je vladao red i mir pa je nastala poslovica od naroda koja glasi "za Kulina bana i dobrijeh dana". Krajem 12. stoljeća počinju optužbe da ban Kulin štiti heretike (tj. nevjernike). Naravno, to nije odgovaralo papi [[Inocent III.|Inocentiju III.]] koji je želio uništiti [[Bosansku crkvu|Crkvu bosansku]] i njene vjernike, te poziva ugarsko-hrvatskog kralja na [[križarski ratovi|križarski]] pohod protiv nevjernika. Uviđajući opasnost kakva prijeti Bosni, [[ban Kulin]] u prisustvu velikog broja podanika Crkve bosanske pred papinim izaslanikom na [[Bilino polje|Bilinom polju]] kod [[Zenica|Zenice]] [[1203]]. godine javno prihvata učenje crkve kakvo nameće [[Rim]]. Tako je prevaziđen veliki rat koji je mogao zadesiti Bosnu.
 
O nasljedniku bana Kulina nema sigurnijih podataka, tako da godine [[1230]]. spominjeban se imepostaje ''[[ban Matej Ninoslav|Mateja Ninoslava]]''. OnU njegovo vrijeme Bosna je nakonnaročito nizaozloglašena ratovana Bosnipapskoj priključiokuriji. [[Livno]],Uz župupomoć [[Neretva|Neretvu]]Mađara, tepodvrgnuta [[Ustiprača|Ustipraču]].je Ninoslavau jecrkvenom nasljediopogledu bankaločkoj ''[[Stjepannadbiskupiji, Ia Kotromanić|Stjepanu IBosnu dolazi dominikanski red.]]'' ([[1290]])Sam Ninoslav izjavljuje da prelazi u katoličanstvo. NoviMeđutim, bosanskiu banBosni imaopostoji jejak vlasti samovrlo uzuporan obale [[Drina|Drine]]otpor, takoi daNinoslav jese navedenovraća stanjeCrkvi iskoristiobosanskoj. hrvatskiMađari feudalac1238 [[Pavlešalju Šubić]]veliku vojsku, teali svojusredišnju vlastBosnu proširionisu imogli u Bosniosvojiti. SinIsto Pavlase Šubića,ponovilo [[Mladeni II1244. Šubić]]<ref staraoname="Ćorović"></ref>Ninoslav seje onakon budućemniza bosanskomratova Bosni priključio ''[[StjepanLivno]], IIžupu Kotromanić[[Neretva|banuNeretvu]], Stjepanute II. Kotromaniću[[Ustiprača|Ustipraču]]''. U istoriji je poznat po kojisvojim [[1322Povelje bana Mateje Ninoslava|poveljama]]., godinekoje napuštaizazivaju starateljažučne terasprave ratujeo natome straniko ugarskogsu kraljastanovnici KarlaBosne.
 
Ninoslava je nasljedio ban ''[[Stjepan I Kotromanić|Stjepan I.]]'' ([[1290]]). Novi bosanski ban imao je vlast samo uz obale [[Drina|Drine]], tako da je navedeno stanje iskoristio hrvatski feudalac [[Pavle Šubić]], te svoju vlast proširio i u Bosni. Sin Pavla Šubića, [[Mladen II. Šubić]] starao se o budućem bosanskom ''[[Stjepan II Kotromanić|banu Stjepanu II. Kotromaniću]]'' koji [[1322]]. godine napušta staratelja te ratuje na strani ugarskog kralja Karla.
 
Dvovlašće u Bosni između bana Stjepana Kotromana i plemićke porodice [[Šubić]] se nastavlja i poslije trenutka kada vlast nad dijelovima Bosne, kojima vlada ban [[Kotroman]], [[1314]]. godine preuzima njegov sin ban [[Stjepan II Kotromanić]]. Šubići čak pokušavaju potpuno samovoljno prisvojati titulu "ban bosanski" i pretendirati na cjelokupnu teritoriju Bosne, ali ih i u tome ubrzo definitivno sprječava ban Stjepan II. Kotromanić i već [[1322]]. godine izbaciva plemićku porodicu Šubić iz Bosne, te uspostavlja potpunu vlast u Bosni.