Oton III – razlika između verzija

 

== Mladost i pobuna Henrika Svadljivog ==

Oton III je bio jedini sin cara [[Oton II., car Svetog Rimskog Carstva|Otona II.]] i [[Bizant|bizantske]] princeze Teofano. V je dobi od tri godine na očev zahtjev okrunjen za njemačkoga kralja, a nakon njegove iznenadne smrti regentica je postala njegova majka Teofano. To je pokušao iskoristiti [[Bavarska|bavarski]] vojvoda Henrik Svadljivi koji se 984. pobunio te sam proglasio kraljem. No naišao je na široku opoziciju tako da je još iste godine morao priznati Otona za kralja.

 

== Doba regentstva ==

Teofano je vladala umjesto svoga maloljetnog sina sve do svoje smrti godine 991. Njezina vladavina donijela je kratko razdoblje unutrašnjeg mira u Njemačkoj i Italiji, a vanjske opasnosti s istoka umanjio je rat između češkoga kneza [[Boleslav II., češki knez|Boleslava II.]] i poljskog kneza [[Mješko I., poljski knez|Mješka I.]] u kojemu je Mješko preoteo Boleslavu dio poljskih zemalja koje je [[Češka]] prije bila osvojila nakon čega je ona zapala u unutrašnju krizu. Nakon smrti carice Teofano regentsku vlast preuzela je Otonova baka Adelheid, udovica cara [[Oton I. Veliki, car Svetog Rimskog Carstva|Otona I.]]. Oton je 994. proglašen punoljetnim, a sljedeće je godine sam preuzeo vlast.

 

== Samostalan vladar ==

Oton III. bio je po majci Grk, odgojen u klasičnom duhu. Stoga je smatrao svojom najvažnijom dužnosti da u Rimu stekne carsku krunu i vlada u tradiciji Rima i Bizanta. Pripremivši vojsku on je u veljači 996. krenuo na svoju prvu vojnu na Italiju te je ušao u [[Rim]]. Tamo je za papu nakon smrti [[Ivan XV., papa|Ivana XV.]] iste godine dao za papu izabrati svoga rođaka Brunu Karantanskog koji je uzeo ime [[Grgur V., papa|Grgur V.]] i bio prvi papa Nijemac. Grgur ga je 21. svibnja 996. u [[Bazilika svetog Petra|Bazilici svetog Petra]] okrunio za njemačko-rimskog cara. Papa Grgur energično je ustao protiv simonije (prodavanja crkvenih službi) i drugih poroka tadašnjeg svećenstva. Time je izazvao nezadovoljstvo pa je urotom rimske svjetovne aristokracije 997. svrgnut, a za protupapu je postavljen [[Ivan XVI., protupapa|Ivan XVI]]. To je prisililo cara na drugi pohod na Italiju 998. u kojem je pobijedio buntovnike i vratio Grgura V. na položaj. [[Protupapa]] Ivan pokušao je pobjeći, ali je uhvaćen, oslijepljen, osakaćen i u sramotnoj povorci na magarcu vođen Rimom nakon čega je doživotno zatvoren u jedan rimski samostan. Takva careva okrutnost izazvala je u Rimu zgražanje. Kad je papa Grgur već iduće godine umro, car je za novoga papu dao izabrati [[nadbiskup]]a [[Ravena|Ravene]] Gilberta koji je kao papa uzeo ime [[Silvestar II., papa|Silvestar II.]]. Novi je papa smatrao da je borba za istinski kršćanski život čovječanstva najvažnija zadaća Crkve i da joj državna vlast treba u tome biti branič i potpora. Zbog toga je smatrao da Carstvo ne smije oružanom silom osvajati tuđe poganske zemlje nego ih mora misionarenjem pridobiti za kršćanstvo, ostavljajući im pritom političku autonomiju u očekivanju da će ih pripadnost kršćanskoj vjeri sjediniti u sveopću zajednicu s kršćanskom carskom vlašću na čelu. Na temelju tih načela i bliže konkretnoj stvarnosti svoga vremena, car se trudio izgraditi takve odnose prema svojim istočnim susjedima Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj. Čak je 997. otišao na hodočašće u poljsko Gnjezno gdje se poklonio posmrtnim ostacima biskupa sv. Adalberta (Vojtjeha) koji je kao misionar poginuo u Pruskoj. Godine 1000. osnovana je u Gnjeznu nadbiskupija, a car je poljskome knezu [[Boleslav Hrabri, poljski kralj|Boleslavu Hrabrom]] dopustio da se okruni za kralja i dao mu status saveznika.

 

 

== Smrt ==

Otonova vladavina u Rimu gdje je nastojao suzbiti utjecaj tamošnje aristokracije, njegovo favoriziranje Crkve i velika papina strogost u provođenju reformi, te njegova borba protiv svećeničkih poroka izazvala je pobunu u gradu tako da je car morao potajno pobjeći iz Rima na sjever Italije. Oton III. je umro nekoliko dana prije svog vjenčanja s bizantskom princezom [[Zoja (carica)|Zojom]] u doba dok se pripremao na treći pohod na Rim navodno od malarije u tvrđavi Paterno između 23. i 24. siječnja 1002. u 22. godini života bez djece. Pokopan je u [[Aachen]]u. Naslijedio ga je očev bratić [[Henrik II., car Svetog Rimskog Carstva|Henrik II.]].

 

== Značaj ==

Oton III. jedan je od najkontroverznijih ali i najistaknutijih njemačkih srednjovjekovnih vladara. Malo poslije njegove smrti počelo ga se zvati, kako svjedoči jedan latinski izvor, "čudom svijeta" (mirabilis mundi). Njegova ideja o obnovi Rimskog Carstva (restauratio imperii) s Rimom kao glavnim gradom doživjela je neuspjeh zbog otpora u Njemačkoj i u Rimu. Upravo se u doba Otona III. kristalizira nova slika o kršćanskom vladaru. On ne samo da mora biti milosrdan poput Krista nego i sam treba voditi pobožan, kontemplativan i asketski način života u duhu redovničkih ideala. Oton je u tom duhu poduzeo nekoliko hodočašća i ispod vladarske odjeće nosio pokorničku odjeću.

 

== Literatura ==

1) Miroslav Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1980.

 

|nasljednik= [[Henrik II. Sveti|Henrik II.]]

}}

{{Commonscat|Otto III, Holy Roman Emperor}}