Opći građanski zakonik – razlika između verzija

 

== Nastanak ==

Proces nastanka kodifikacije građanskog zakonika započeo u Austriji u vrijeme Marije Tereze, a u vrijeme vladavine Franza II formirana komisija za izradu zakonika [[1753]]. god.

 

 

== Sistem ==

AGZ predstavlja kodifikaciju privatnog prava koja slijedi sistem Institucija. Brojao je 1502 člana.

* prvi dio zakonika govori o licima; o pravnoj sposobnosti, ženidbenog prava, odnosa među roditeljima i djecom i tutorstvom

* drugi dio govori o stvarima; vrste stvari, realna i personalna prava na stvari

 

== Izvori ==

Dva su izvora AGZ-a; to su rimsko i prirodno pravo. Zakonik sadržajno predstavlja njihovu kombinaciju. Rimsko pravo je bilo historijsko naslijeđe njemačkih zemalja dok je učenje prirodnog prava bilo rezultat intelektualnog razvoja Еvrope iz doba prosvjetiteljstva. Zakonik ne slijedi učenje prirodnog prava po kome je saglasnost volja dovoljna da prenese vlasništvo, nego zahtijeva neke vanjske forme prenosa.

 

== Karakter ==

Veliki broj Аustrijanaca bili su protiv francuske revolucije i njenih rezultata. AGZ nije bio pod uticajem ideja političke demokratije i narodnog suverniteta. Agz prihvata učenje o jednakosti ljudi, ali je shvaća kao pravnu jednakost. Među principima privatnog prava koje uspostavlja ovaj zakonik, bitno je spomenuti: princip individualne slobode i princip konsenzusa.

 

 

== Recepcija ==

Od južnoslavenskih zemalja se od samog početka primjenjivao samo na dijelove današnje Hrvatske i Slovenije, da bi nakon [[Bečki kongres|Bečkog kongresa]] 1815. bio primjenjivan i u [[Istra|Istri]], [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Vojna krajina|Vojnoj krajini]] i tzv. banskoj Hrvatskoj. Mađarske krunske zemlje - [[Bačka]], [[Banat]], [[Međimurje]] i [[Baranja]] - su, pak, nastavile primjenjivati mađarsko običajno, odnosno precedentno pravo. Od vremena austro-ugarske okupacije [[BiH]] se i tamo primjenjivao kao pomoćni izvor prava.