Nikola I., ruski car – razlika između verzija

 

== Put do prijestolja ==

'''Nikola I.''' se rodio [[6. srpnja]] [[1796]]. Kako je u trenutku rođenja bio tek treći sin cara [[Pavle, car Rusije|Pavla]] to mu je davalo samo minimalne šanse da postane car. Njegova sretna zvijezda je na kraju postala godina rođenja. Kako je imao samo godinu dana u trenutku smrti svoje bake [[Katarina II., car Rusije|Katarine Velike]] ona nije uspijela ugovoriti još jedno nesretno vjenčanje kao njegove starije braće. Njegov najstariji brat [[Aleksandar I., car Rusije|Aleksandar I.]] je imao dvije kćeri što su veoma brzo umrle. Nakon toga on više nije mogao zamisliti svoju ženu i praktički je usvojio brata '''Nikolu''' koji je bio 19 godina mlađi od njega. Njegov drugi stariji brat [[Konstantin, car Rusije|Konstantin]] svoju ženu nije mogao niti zamisliti tako da nikada nije niti imao djece. Kada se on na kraju poželio drugi put oženiti Aleksandar je kao uvjet postavio odustajanje od prava na krunu što on prihvaća. Tako je barem samo za dvor '''Nikola''' postao prestolonasljednik [[1822]]. godine. Kada mu je najstariji brat umro on je poštujući zakon, a ne bratov red nasljeđivanja prvo proglasio Konstantina carem i tek nakon njegove javne abdikacije sam se okrunio [[25. prosinca]] [[1825]] godine.

 

== Revolucije ==

Odmah dan nakon što je proglašen carem dolazi do [[Dekabristička buna|Dekabrističke pobune]]. S pozivom na ruski ustav i Konstantina vojnici u [[Petrograd]]u su se odbili zakunuti na vjernost novom caru s nadom da će i druge jedinice podržati njihov potez. Za potpuno gušenje ove bune će trebati samo osam dana, ali mladome caru će ostati vječite psihičke posljedice. U strahu od novih revolucija nedugo po završetku Dekabrističke '''Nikola''' naređuje stvaranje tajne policije koja će postojati sve do [[1880]]. godine. Kao što su ovi početni događaji vladavine bili iznenađenje tako novo nastupa [[1830]]. godine u [[Poljska|Poljskoj]]. Tada je ova zemlja bila parlamentarna monarhija u personalnoj uniji s Rusijom. To tamošnjem stanovništvu nije bilo dovoljno pa dolazi do ustanka tijekom kojega će preminuti tamošnji potkralj prije navedeni [[Konstantin, car Rusije|Konstantin]]. Ova revolucija će biti u potpunosti ugušena [[1831]]. godine kada se ukida [[Poljska]] državnost i njen teritorij postaje ruska provincija. Ovo kućno testiranje careve odlučnosti ga je bilo veoma dobro pripremilo za europsku revolucionarnu [[1848]]. godinu. Kako [[Franjo Josip I.]] nije uspio ugušiti revoluciju u [[Mađarska|Mađarskoj]] ruske trupe su to učinile namjesto njega [[1849]]. godine. Ostatak vladavine '''Nikole''' prolazi bez revolucija ili buna u državi pod čeličnom kontrolom tajne službe.

 

 

== Ostavština ==

'''Nikola I.''' je u svim zapadnim povijesnim izvorima prikazan veoma negativno kao žestoki konzervativac koji se protivio "demokratskim" promjenama. Jednu veoma važnu stvar u takvim povjesnim izjavama kritičari uvijek zaboravljaju. '''Nikola I.''' je bio jedini monarh tadašnje kontinentalne sile koji u razdoblju između pada [[Napoleon]]a i [[1850]]. godine nikada nije izgubio blast. Kralj [[Španjolska|Španjolske]] [[Ferdinand VII., kralj Španjolske|Ferdinand VII.]] je vraćen na vlast [[1823]]. tek francuskom invazijom. S druge strane njihovi kraljevi su bili oboreni revolucijom [[1830]]. i [[1848]]. godine. [[Ferdinand I., car Austrije|Ferdinand I.]] od Austrije je bio oboren [[1848]]., a pruski kralj te godine je izgubio kontrolu nad [[Berlin]]om.