Razlike između izmjena na stranici "Nikejsko-carigradski simbol vjere"

m/м
razne ispravke
(preuzeto s hrvatske Wikipedije)
 
m/м (razne ispravke)
 
== Povijest nastanka ==
 
U nastojanju da odgovori na [[Arije]]v nauk, [[Prvi nicejski sabor]] proglasio je [[Nicejsko vjerovanje]]{{wikizvorM|[[s:Nicejsko vjerovanje|tekst]]}}, koje je već imalo trojstveni (trinitarni) oblik, to jest ipovijedalo je vjeru u jednoga Boga - Oca, [[Isus Krist|Sina]] i [[Duh Sveti|Duha Svetoga]]. Ipak, najviše se bavilo time kako kršćani shvaćaju Sina, jer je Arije negirao istobitnost Oca i Sina. O Duhu Svetom postojala je tek kratka rečenica: »Vjerujemo u Duha Svetoga.«
 
 
== Analiza teksta ==
 
Tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja{{wikizvorM|[[s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje(izvorno)|tekst]]}}, kako ga je proglasio Prvi carigradski sabor, donosi i nešto stilskih i sadržajnih pormjena u tekstu Nicejskog vjerovanja. Ponajprije, u članku koji govori o Ocu, osim što se kaže da je on stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, rečeno je i da je stvoritelj neba i zemlje.
 
 
== Kasnija povijest ==
 
Treći [[ekumenski sabor]], onaj [[Efeški sabor|održan u Efezu]] [[431]]. godine potvrdio je tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja i odredio da se u njega ne smiju unositi promjene, te da ne može biti zamijenjeno nekim drugim vjerovanjem.
 
=== Pitanje »Filioque«===
 
Na Zapadu je u tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja vrlo rano uključen i tekst koji se obično navodi pod [[latinski jezik|latinskim]] nazivom »Filioque«, što znači »i Sina.« To je dodano u tekstu o Duhu Svetom, za kojega se tako kaže da »izlazi od Oca i Sina«, što je postao i službeni tekst Nicejsko-carigradskog vjerovanja na Zapadu{{wikizvorM|[[s:Nicejsko-carigradsko vjerovanje|tekst]]}}. Ovaj je dodatak prvi puta umetnut [[447]]. godine u [[Toledo|Toledu]], u današnjoj [[Španjolska|Španjolskoj]], čime se htjelo suprotstaviti arijanskoj vjeri [[Vizigoti|vizigotskog]] plemstva. Takav se tekst potom proširio i [[Francuska|Francuskom]], pa je [[Karlo Veliki]] [[809]]. sazvao sabor u [[Aachen]]u, na kojem je papa [[Lav III.]] zabranio uoprabu dodatka »Filioque« ne želeći stvarati razlike s [[Bizant]]om. S druge strane, Karlo Veliki nije priznavao moć bizantskih careva nad Zapadom, pa je inzistirao na tome da su zapravo istočnjaci izmijenili Vjerovanje. [[1014]]. kad je u [[Rim]]u [[Henrik II. Sveti, car Svetog Rimskog Carstva|Henrik II.]] krunjen za cara, u liturgiji je bio uključen i tekst s »Filioque.« Na [[Drugom lionskom saboru]] [[1274]]. taj je tekst i službeno uključen u Vjerovanje zapadne Crkve.
 
 
Kod Anglikanaca koji su, kao dio Zapada, koristili »Filioque« u svome Vjerovanju, danas prevladava mišljenje da u novim liturgijskim knjigama taj dodatak treba ispustiti (Lambeth Conference of Anglican Bishops, rezolucija 6.5, 1988.).
 
 
[[Kategorija:Kršćanski nauk]]
177.192

izmjene