Razlike između izmjena na stranici "Njemačko Carstvo"

Obrisano 27 bajtova ,  prije 9 godina
m
razne ispravke
m (razne ispravke)
 
== Zemlje sastavnice carstva ==
 
Prije ujedinjenja, [[Njemačka]] je bila podjeljena u 39 neovisnih država. Te države su bile [[kraljevstvo|kraljevstva]], [[veliko vojvodstvo|velika vojvodstva]], [[vojvostvo|vojvodstva]], [[kneževina|kneževine]], slobodni gradovi i jedan carski teritorij. [[Pruska|Kraljevina Pruska]] bila je najveća samostalna njemačka država, pokrivajući 60% teritorija Njemačkog Carstva. Mnogi povjesničari i danas smatraju da je [[Otto von Bismarck|Bismarckovo]] [[ujedinjenje Njemačke|ujedinjenje Njemačke]] bilo zapravo samo proširenje [[Pruska|Pruske]].
 
 
=== Ekonomija ===
 
Proces industrijalizacije je dinamično u [[Njemačka|Njemačkoj]] i njemačkim tvornicama počeo osvajati njemačko unutarnje tržište od [[Velika Britanija|britanskih]] proizvoda. Započela je i žestoka bitka njemačkih i [[Velika Britanija|britanskih]] proizvoda izvan granica [[Njemačka|Njemačke]], pretežito u [[SAD]]-u. Njemački tekstil i metalna industrija početkom [[Francusko-pruski rat|Francusko-pruskog rata]] nadmašio i zamijenio sve strane, pa tako i britanske proizvode sa domaćeg tržišta. Tijekom stoljeća njemačka pogonska industrija je često proizvodila metal za upotrebu i na [[Velika Britanija|britanskom]] slobodnom tržištu. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svijetskog rata]] njemačka ekonomija prebacila je proizvodnju na oružje opskrbljujući tako njemačke vojnike s kvalitetnom opremom koju su trebali na bojnom polju. To ukljućuje proizvodnju [[puška|pušaka]] (''Gewehr 98''), [[pištolj]]a (P08 Luger), i teškog oružja (Mašinki, raznovrsnih projektila i nekoliko vrsta teške i lake artiljerije).
 
=== Ideologija ===
 
Nakon službenog ujedinjenja [[Njemačka|Njemačke]] [[1871]]., [[Otto von Bismarck|Bismarck]] se posvetio propagandiranju teorije prusionizma pod izlikom [[ujedinjenje Njemačke|ujedinjenja Njemačke]]. Tomu se suprostavio službeni [[Vatikan]] i [[papa]] [[Pio IX.]]. što ih je dovelo u zaraćene odnose i brojne sukobe.
 
[[Otto von Bismarck|Bismarckovi]] glavni ciljevi su bili: Kulturna borba (''Kulturkampf''), socijane reforme i nacionalno ujedinjenje.
 
*''Kulturna borba'' - Nakon osinvanja katoličkih [[Njemačka|njemačkih]] država na jugu i u nekim dijelovima istoka, [[katolicizam]], koji je zastupala [[CDU|Katolička stranka centra]], činila je veliku prijetnju procesu ujednijenja. Južne katoličke države, većinom su bile zemljoradničke države te su pale pod utjecaj seljaštva, radništva, svećenstva, za razliku od sjevernih zemalja koji su bile više razvijene i pod utjecajem [[aristokrati|aristokratizma]]. Borba između [[Otto von Bismarck|Bismarcka]] i utjecaja Katoličke Crkve u južnim zemljama naziva se Kulturna borba. Međutim nakon [[1878]]. Bismarcka sa [[CDU|Katoličkom strankom centra]] je ujedinila borba protiv [[socijalizam|socijalizma]], donoseći kraj kulturnoj borbi.
*''Socijalne reforme'' - Kako bi oslabio utjecaj [[socijalizam|socijalističkih]] grupacija i organizacija [[Otto von Bismarck|Bismarck]] je uveo neke reforme znane kao socijalne reforme. Uveo je zdravstveno osiguranje [[1883]]., osiguranje u slučaju nesreće [[1884]]., invalidninu i starosnu mirovinu [[1889]]. U to doba takva socijalna osiguranja u [[Njemačka|Njemačkoj]] bila su najnaprednija u cijelom svijetu, te još i danas postoje u [[Njemačka|Njemačkoj]].
 
=== Potiskivanje drugih naroda ===
 
Jedna od politike ujedinjenja bilo je i eliminiranje nenjemačkih jezika iz javnog života, škola i akademskih ustanova. Nasilna politika [[germanizacija|germanizacije]] često je imala obrnut efekt i poticala otpor koji se često izražavao u školovanju kod kuće i u grupiranje u manjinske grupe.
 
 
=== Unutrašnji poslovi ===
 
Tijekom vladavine [[Vilim II., njemački car|Vilima II]] [[Njemačka]] više nije bila tako autoritativna zemlja kao pod vlasti [[Otto von Bismarck|Otta von Bismarcka]] na mjestu njemačkog [[kancelar]]a. Nasljednici Bismarcka imali su velikih poteškoća kod promjene vlasti, posebice njegovi nasljednici na mjestu premijera [[Pruska|Pruske]]. Prve liberalne promjene uveo je [[Leo von Caprivi]] smanjivši time nezaposlesnost. Njegov program [[liberalizam|liberalizacije]] [[Njemačka|Njemačke]] bio je prihvaćen od strane cara i u većem dijelu njemačkog stanovništva. Jedini protivnici promjeni sustava bili su pruski zemljovlasnici, koji su se bojali gubitka vlasti i moći, stoga su pokrenuli mnoge anticaprijevske kampanje protiv [[Leo von Caprivi|Caprivijevih]] reforma<ref>Kurtz, Harold. (1970), p. 67</ref>.
 
Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], točnije [[1916]]., Vilimova moć se razdijelila se u dva dijela. Pravu vlast je preuzeo zapovjednik Njemačkog vrhovnog vojnog zapovjedništva i budući predsjednik [[Njemačka|Njemačke]] ([[Weimarska Republika|Weimarske Republike]]) [[Paul von Hindenburg]] i budući nacist [[Erich Ludendorff]]. Car više nije bio glavna ličnost u njemačkoj [[politika|politici]], već je imao samo figurativnu vlast koju je obnašao sljedeće dvije godine, sve do abdikacije [[1918]]. s mjesta njemačkog cara.
 
=== VanjskiEksterni poslovilinkovi ===
{{Commonscat|German Empire}}=
 
[[Vilim II., njemački car|Vilim II.]] želio je stvoriti [[Njemačka|Njemačkoj]] "mjesto pod suncem", pa je kao i [[Velika Britanija]] počeo stvarati kolonijalne posjede širom [[Afrika|Afrike]] i [[Pacifik]]a. Kako je većina afričkog teritorija već bila od prije kolonizirana, Njemačka nije imala lagan zadatak. Preuzeli su sve nekolonizirane države u Africi stvorivši tako Njemačko Jugozapadnu Afriku ([[Namibija]]), Njemački Kamerun ([[Kamerun]]) i Njemačku Istočnu Afriku ([[Tanzanija]]). Njemačka je također dobila neke otoke u [[Pacifik]]u. Kinesku luku Qingao, koja je bila konkurentska luka britanskom [[Hong Kong]]u i portugalskom [[Macau]]. Afričke kolonije stvarale su nekakav profit Njemačkoj, dok od pacifičkih otoka nije bilo velike ekonomske koristi. Služili su samo za širenje [[Njemački jezik|njemačkog jezika]] i utjecaja u svijetu. Njemačka, koju je financirala Njemačka banka (''Deutsche bank''), uključila se u projekt izgradnje Bagdadske željeznice ([[1900]]. - 1911.) zajedno sa [[Osmansko Carstvo|Osmanskim Carstvom]], što je pokrenulo stvaranje njemačkih luka na [[Bliski istok|Bliskom istoku]]<ref>Stürmer, Michael. (2000). ''The German Empire: 1870-1918.'' New York: A Modern History Library Chronicles Book. p. 91</ref>. Stvaranje Bagdadske željeznice podupirala je i [[Velika Britanija]], koja je vjerovala da će tim činom povećati trgovinu između njihove zemlje i Njemačke. Međutim kako je vrijeme prolazilo, Britanci su uvidjeli da njemački napori u pokušavanju povećavanja svog utjecaja na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] dovode do smanjivanja britanskog utjecaja, stoga su britanci zatražili obustavu radova na Bagdadskoj željeznici. Zahtjev su prihvatili Njemačka i [[Osmansko Carstvo]]. [[Otto von Bismarck|Bismarck]] je doduše imao drugačiju politiku te se protivio kolonizaciji. Smatrao je da će Njemačka dobiti međunarodnu moć dominiranjem u [[Europa|Europi]] i stvaranjem Njemačke srednje Europe (''Mitteleuropa'') te tako preuzeti neke dijelove teritorija [[Carska Rusija|Ruskog Carstva]], što bi stvorilo dovoljne ekonomske resurse i ostvarilo profit. Vilimovi napori za kolonizacijom nekoliko slobodnih teritorija u [[Afrika|Africi]] i na [[Pacifik]]u naišlo je na velike kritike njemačkih [[Nacionalizam|nacionalista]] i budućeg nacističkog vođe [[Adolf Hitler|Adlofa Hitlera]], što je propustio napraviti Njemačko Carstvo koje bi se temeljilo samo na [[Europa|europskim]] teritorijima.
 
<blockquote>''Ja, veliki general njemačkih trupa, šaljem ovo pismo pripadnicima plemena Herero... Svi pripadnici plemena Herero moraju napustiti ovu zemlju... Ako bilo koji pripadnik plemena bude pronađen unutar njemačkih granica, s oružjem ili bez njega, sa domaćom životinjom ili bez nje, bit će ustrijeljen. Više neću primati žene ili djecu; nego ću ih odvesti natrag u pleme te ubiti. To je moja odluka za sve pripadnike plemena Herero.''<ref name="BBC120104">[http://news.bbc.co.uk/1/hi/world/Africa/3388901.stm Germany regrets Namibia 'genocide'], ''[[BBC News]]'', January 12, 2004</ref></blockquote>
 
Ukupno, oko 65 000 pripadnika plemena Herero (80% cijelokupne populacije plemena Herero) i 10 000 pripadnika plemena Nama (50% cijelokupne populacije plemena Nama) je likvidirano ili je umrlo tijekom njemačke vladavine u [[Afrika|Africi]]. Njemačko Carstvo opravdavalo je akciju svijetu, govoreći da pripadnici plemena Herero nisu bili pod zaštitom [[Ženevska konvecija|Ženevske konvecije]] o ljudskim pravima, što su [[Nijemci]] shvatili kao da pripadnici plemena Herero i Nama nisu ljudi, nego "podljudi". Ova metoda ''dehumanizacije'' i oduzimanja ljudskih prava biti će osnova [[Adolf Hitler|Adlofu Hitleru]] i [[Treći Reich|Nacističkom režimu]] za progon [[Židovi|Židova]] i ostali "nižih rasa". Međutim, nasuprot [[Treći Reich|Trećem Reichu]], Njemačko Carstvo nije sve crnce smatrala nižim rasama. Dapaće nekoliko domorodaca koji su prihvatili [[Kršćanstvo]] su postali dijelom njemačke kolonijalne vojske, zvana Askaris. Genocid je bio posebno uperen prema pripadnicima plemena Herero i Nama iz Njemačke [[Istočna Afrika|Istočneistočne Afrike]], kako bi uplašili tamošnje domorodačko stanovništvo i zaustavili ih u svakoj daljnjem pokušaju pobune. [[UN|Ujedinjeni Narodi]] priznali su i potvrdili ovaj genocid [[1985]]., kao posljedica toga [[2004]]. uz njemačka vlada je osudila sve zločine koje je počinilo Njemačko Carstvo.
 
Njemačke razmjerice s [[Francuska|Francuskom]] i poduprianje [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] okupacije [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] [[1908]]., uništilo je dobre veze Njemačke s [[Rusija|Rusijom]], potencijalnim saveznikom u borbi protiv [[Velika Britanija|Britanske]] prevlasti. Nakon što su se Britanci i Rusi usuglasili protiv njemačke agresivne vanjske politike i riješili razmjerice s [[Francuska|Francuskom]], Njemačka je ostala izolirana i uz jedinog odanog saveznika [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarsku]]. Također se Austro-Ugarska isto tako oslanjala na Njemačku kao na jedinog pravog saveznika te je ovisila o njemačkoj potpori etničkom nacionalizmu u multietničkom Austro-Ugarskom carstvu. Njemački drugi saveznik [[Italija]] vidila je mnogo više profita u preuzimanju velikog dijela [[Hrvatska|hrvatske]] obale, koja je u to doba bila u sklopu [[Austro-Ugarska|Austo-Ugarske]], nego u savezništvu s Njemačkom.
 
== Prvi svjetski rat i kraj Carstva ==
 
Nakon atentata na austro-ugarskog predstolonasljednika [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]] koji je počinio bosanski srbin [[Gavrilo Princip]], car Vilim II. ponudio je austrijskom caru [[Franjo Josip I.|Franji Josipu]] punu pomoć i podršku austrijskom planu o napadu na [[Srbija|Srbiju]], koju su krivili za atentat. Nakon što je [[Srbija]] odbila zahtjev [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] da austijski istražitelji istraže sljučaj atentata, Austro-Ugarska je započela invaziju na Srbiju. [[Njemačka]] nije očekivala rat, a i misila je ako i rat izbije da će biti na regionalnoj razini, između Austro-Ugarske i [[Srbija|Srbije]] u koju bi se eventualno uključila [[Rusija]]. Nakon što je Njemačka stala uz Austro-Ugarsku, a [[Francuska]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanija]] uz Rusiju, bilo je očigledno, ako rat izbije, da će se Europa suočiti s najvećim ratom do tada.
 
 
== Izvori ==
 
{{izvori}}
 
== Vidi još ==
 
*[[Povijest Njemačke]]
*[[Sveto Rimsko Carstvo]]
*[[Popis njemačkih careva]]
 
== VanjskeEksterni poveznicelinkovi ==
 
* [http://www.rootsweb.com/~wggerman/map/germanempire.htm Map of the German Empire, 1871]
 
*[http://www.rootsweb.com/~wggerman/map/germanempire.htm Map of the German Empire, 1871]
*[http://www.gemeindeverzeichnis.de/gem1900/gem1900.htm?gem1900_2.htm German Empire: administrative subdivision and municipalities, 1900 to 1910] {{de icon}}
*[http://www.deutsche-kaiserreich.de/ Das Kaiserreich - Deutsches Reich 1871-1918] {{de icon}}
*[[:s:The New Student's Reference Work/German Empire|The New Student's Reference Work/German Empire]]
 
<!--interwiki-->
 
 
{{Commonscat|German Empire}}
 
[[Kategorija:Nemačka]]
177.192

izmjene