Masakri na Markalama – razlika između verzija

 

== Prvi masakr na Markalama ==

Prvi masakr se dogodio između 12:10 i 12:20 poslije podne, kada je minobacački projektil kalibra 120 mm ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići pao u prepunu gradsku tržnicu Markale. Spasioci i ostali radnici Ujedinjenih Naroda su brzo stigli da bi pomogli brojnim civilnim žrtvama, dok su snimci događaja brzo postali glavne vijesti širom svijeta.<ref name=BBC/> Kontroverza o događaju je počela nakon što je prvobitni izvještaj [[UNPROFOR|UNPROFORA]] došao do zaključka da je granata ispaljena sa položaja Armije RBiH.<ref name=CIJ/> General [[Hugh Michael Rose|Michael Rose]], britanski čelnik UNPROFOR-a, je otkrio u svojim memoarima da je tri dana nakon masakra rekao [[Jovan Divjak|generalu Divjaku]], zamjeniku zapovjednika snaga Armije RBiH, da je granata bila ispaljena sa bosanskih položaja.<ref name=BBC/> Međutim, kasniji i opširniji izvještaj UNPROFOR-a je primjetio računsku pogrešku u originalnom izvještaju. Kad su ispravili grešku, Ujedinjeni Narodi su došli do zaključka da nije moguće utvrditi koja je strana ispalila granatu.<ref name=CIJ/>

 

 

=== Ubijeni građani 5. februara 1994.===

Tog dana ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

 

== Drugi masakr na Markalama ==

Drugi masakr se dogodio [[28. august]]a [[1995]]. u 11:00 sati ujutru, sa pet ispaljenih granata, ali manje žrtava.<ref name=SGB/> Istraga masakra od strane Ujedinjenih Naroda je vođena u tajnosti, što je izazvalo špekulacije u medijima o nemogućnosti utvrđivanja lokacije sa koje su granate ispaljene.<ref name=SGB/> Ovu špekulaciju su po ustaljenom šablonu podržale srpske vlasti koje su, kao što su uradile i nakon masakra 1994. godine, demantirale svu odgovornost i optužile vladu Republike Bosne i Hercegovine za bombardovanje vlastitog stanovništva s ciljem izazivanja međunarodnog revolta i moguće intervencije.<ref name=ALBANEWS>Moore, Patrick. (29. august, 2005). [http://listserv.acsu.buffalo.edu/cgi-bin/wa?A2=ind9508E&L=albanews&P=R1142 Serbs Deny Involvement in Shelling]. Omri Daily Digest.</ref> U stvari, kao što se i saznalo kroz izvještaj za Generalnu skupštinu Ujedinjenih Naroda [[1999]]. godine, UNPROFOR je smatrao da su dokazi bili dosta jasni: tajni izvještaj nedugo nakon događaja je utvrdio da je svih pet rundi granata ispalila Vojska Republike Srpske.<ref name=SGB/> Čim su tehnički i vremenski uvjeti dopustili, a sigurnost UN radnika koji su tada prolazili kroz srpsku teritoriju bila obezbjeđena, započeta je [[Operacija Namjerna Sila]].<ref name=SGB/>

 

{{reflist}}

 

* [http://www.sense-agency.com/en/stream.php?sta=3&pid=9050&kat=3 Svjedočenje Dejvida Harlanda, svjedoka optužbe, pred Haškim tribunalom]