Marko Antonije – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: hy:Մարկոս Անտոնիոս
Autobot (razgovor | doprinos)
m razne ispravke
Red 2:
 
== Mladost ==
 
Antonije je rođen između oko 83. godine st. e. kao najstariji sin [[Marko Antonije Kritski|Marka Antonija Kritskog]] ''(Creticus)'' i [[Julije Cezar|Cezarove]] rođake Julije Antonije. Otac mu je umro nedugo nakon što su ga Krićani teško porazili 74. godine, tako da je na Juliju Antoniju palo da podiže njihova tri sina: Marka, Lucija i Gaja. Antonijeva majka se ubrzo preudala za [[Publije Kornelije Lentul Sura|Publija Kornelija Lentula Suru]], ali je 63. godine ostala i bez drugog supruga pošto je Sura pogubljen kao učesnik u [[Katilina|Katilininoj]] zaveri. Po kasnijoj tradiciji, Marko Antonije je rastao bez roditeljskog autoriteta i vrlo rano se odao različitim porocima poput kockanja i opijanja. Da bi izbegao svoje poverenike, otišao je u [[Atina|Atinu]] na studije [[Retorika|retorike]]. Tu je stupio u službu namesnika [[rimske provincije]] [[Sirija (provincija)|Sirije]] [[Aul Gabinije|Aula Gabinija]] (57–55), sa kojim je učestvovao u ratovima na istoku. Antonije je pratio Gabinija u pohodima u [[Judeja|Judeji]], gde je podržan [[jerusalim]]ski prvosveštenik Antipatar (otac [[Irod Veliki|Iroda Velikog]]) protiv legitimne dinastije Hazmoneja, i u [[Egipat|Egiptu]], gde su rimske trupe omogućile da se na kraljevski presto vrati [[Ptolemej XII Aulet]]. Prilikom svog prvog boravka u Egiptu 55. godine, Antonije je posetio Aleksandriju i prvi put video kraljevu kćerku Kleopatru, tada devojčicu od oko 14 godina.
 
== Cezarov pristalica ==
 
U Gabinijevim istočnim pohodima Antonije se pokazao kao vrstan komadant konjice i 54. godine se, verovatno po preporuci Gabinija, koji je bio Cezarov pristalica, pridružio Cezarovom štabu tokom [[Galski ratovi|galskih ratova]]. Cezar je u Antoniju stekao odanog sledbenika i poverljivog vojskovođu, iako nije uvek imao samo hvalu za Antonijev karakter. Kao Cezarov štićenik, Antonije je 52. godine postao [[kvestor]] i sve do 50. godine je obavljao službu Cezarovog legata (zamenika u vojnim poslovima). Najzad, Antonije je izabran za [[Tribun|narodnog tribuna]] za 49. godinu, na položaj koji je u poslednjem veku [[Rimska republika|Rimske republike]] donosio velika ovlašćenja. U januaru 49. godine [[rimski senat]] je naredio Cezaru da se vrati kao privatno lice u [[Rim]], ali su Antonije i njegov kolega Kvint Kasije zatražili da se isto zatraži i od [[Pompej]]a. Nakon toga, oba tribuna su izbačena iz senata i morali su da pobegnu iz Rima prerušeni u robove. Tribuni su otišli Cezaru u [[Galija (oblast)|Cisalpijsku Galiju]] (današnja [[Lombardija]]) i Cezar je progon narodnih tribuna predstavio kao političko nasilje zbog koga je prešao [[Rubikon]] i poveo vojsku na Rim.
 
Linija 12 ⟶ 10:
 
== Cezarovo nasleđe ==
 
Zaverenici su ubili Cezara iz idealizma priželjkujući obnovu republike. Bar na rečima nisu želeli i obračun sa Cezarevim pristalicama da ne bi rizikovali novi građanski rat. Međutim, raspoloženje među stanovnicima Rima i u vojsci bilo je drugačije, te kao Cezarovi sledbenici u javnosti u prvi plan izbijaju Antonije, izabrani konzul za 44., i zapovednik konjice [[Marko Emilije Lepid]]. Antonije je vešto održao mir i predložio kompromisno rešenje: da se Cezarova dela i zakoni potvrde u senatu, a da se njegovim ubicama ne sudi već da se pošalju daleko van Italije na različite položaje u provincijama. Antonije je zatim dodatno učvrstio svoj položaj tako što je organizovao javni pogreb i čitanje Cezareve oporuke. Nad odrom svog zaštitnika održao je čuveni govor kojim je raspalio osvetoljubivot rimske svetine prema atentatorima na Cezara. Ali, kada se činilo da je Antonije na vrhuncu popularnosti, gotovo iznenada se krajem aprila 44. pojavljuje ozbiljan takmac u pogledu Cezarevog nasleđa: [[August (rimski car)|Oktavijan]]. Oktavijan je bio unuk Cezarove sestre i njegov najbliži muški rođak. Cezar je izgleda imao velike planove za njega i usinio ga je u testamentu. Iz Apolonije (danas [[Valona]] u [[Albanija|Albaniji]]), gde je boravio sa Cezarovim legionarima, Oktavijan stiže preko [[Brundizij]]a u Rim praćen [[veterani]]ma i već ovenčan oreolom jedinog i pravog Cezarevog naslednika. Između plahovitog Antonija i devetnaestogodišnjeg ali racionalnog Oktavijana dolazi do prvih sukoba: Antonije je utajio Oktavijanovo nasleđe i razdelio ga narodu u cilju podizanja vlastite popularnosti. Antonije i Oktavijan okupljaju privatne vojske, i oni i cezaroubice pokušavaju da se domognu nadzora nad provincijama sa brojnom vojskom i/ili važnim strateškim položajem. Oktavijan kritikuje Antonijevu nedoslednost u odnosu na cezaroubice, a [[Marko Tulije Ciceron|Ciceron]], po uzoru na [[Demosten]]a, izdaje niz [[Filipike|Filipika]] upravljenih protiv Antonija. Krajem 44. godine Antonijev konzulat je pri kraju i on pokušava da obezbedi sebi upravu nad Cisalpijskom Galijom odakle bi lako nadzirao Italiju. Dok sa istoka stižu vesti da je [[Marko Junije Brut|Brut]] preuzeo komandu nad [[Makedonija (rimska provincija)|Makedonijom]], a [[Lucije Kasije Longin|Kasije]] nad Sirijom, polovinom novembra Antonije kreće da oduzme Cisalpijsku Galiju [[Decim Junije Brut Albin|Decimu Juniju Brutu Albinu]], još jednom od urotnika.
 
Linija 18 ⟶ 15:
 
== Drugi trijumvirat ==
 
{{detalji|Drugi trijumvirat}}
 
Linija 28 ⟶ 24:
 
== Antonije i Kleopatra ==
 
Antonije je zatim u [[Pergam]]u okupio provincijalce i naložio im da porez koji je dugovan rimskoj državi za prethodnih deset godina isplate u roku od dve. Zatim je nastavio dalje na istok rešavajući sporove između gradova i pomažući onim rimskim klijentima koje je Kasijeva vladavina oštetila (npr. [[Rodos]]u). Najzad, u [[Tars]]u je sreo [[egipat]]sku kraljicu Kleopatru koja je izašla pred njega kako bi se opravdala za svoje neučestvovanje u ratu protiv cezaroubica. Antički izvori podvlače da je Antonije bio zanet Kleopatrinom razboritošću i lepotom i da je ubrzo postao njen ljubavnik i oruđe u borbi za vlast. Po njegovom naređenju Kleopatrina sestra i rivalka Arsinoja je ubijena u [[Milet]]u, a uklonjeno je još nekoliko kraljičinih neprijatelja. Već zimu 41/40. godine Antonije je proveo u Aleksandriji, ali je početkom 40. morao da se vrati na zapad. Kleopatru neće videti naredne četiri godine, kao ni blizance koje mu je rodila: Aleksandra Helija i Kleopatru Selenu.
 
Linija 38 ⟶ 33:
 
== Od Tarenta do Akcija ==
 
Početkom 36. godine Oktavija je Antoniju rodila još jednu kćerku, Antoniju Mlađu. Antonije se u međuvremenu vratio Kleopatri, sa kojom je svečano proslavio sklapanje braka verovatno po egipatskim ili makedonskim zakonima, ali potpuno u suprotnosti sa rimskim običajima i sporazumu sa Oktavijanom. Krajem 36. Kleopatra mu je rodila još jedno dete, sina po imenu Ptolemej Filadelf.
 
Linija 48 ⟶ 42:
 
== Epilog ==
 
Nakon što je zauzeo Egipat, Oktavijan je uklonio Cezariona i Antonijevog starijeg sina iz braka sa Fulvijom, Marka Antonija Antila. Drugi Fulvijin sin, Jul Antonije, kao i troje Antonijeve i Kleopatrine dece Oktavijan je poveo sa sobom u Rim. Kleopatrina i Antonijeva deca su vođena u povorci uglednih zarobljenika tokom Oktavijanovog trijumfa, ali su zatim poverena na brigu Oktaviji. Oktavijan je pažljivo pripremao svoje dinastičke računice. Antonijevo potomstvo u svakom slučaju trebalo je da posluži interesima Oktavijanove politike. Kleopatra (VIII) Selena je udata za romanizovanog kralja [[Mauretanija|Mauretanije]] [[Juba II|Jubu II]] 26. godine i nakon toga se njena braća više ne pominju među živima. Kako je došlo do njihovog uklanjanja ostaje nepoznanica. Moguće je da je tome doprineo Irod Veliki, kralj Judeje, prilikom posete Rimu 26. godine. Što se Kleopatre tiče, ona je bila energična supruga i savetnik blagog Jube i rodila mu je troje dece. Umrla je 6. godine naše ere.
 
Linija 57 ⟶ 50:
Marko Antonije je nesumnjivo bio dobar vojskovođa i darovit političar. Njegovu karijeru i lične karakteristike ipak su zamaglili istoričari iz vremena [[Rimsko carstvo|carstva]] poput [[Plutarh]]a ili [[Apijan iz Aleksandrije|Apijana iz Aleksandrije]], koji su usvojili predstavu Antonija kakvu je stvorila Avgustova propaganda. Ukratko, Antonije je zapamćen kao suviše slab na zemaljska zadovoljstva poput žena, kocke, vina, laskanja. Kasnije će ga ove osobine učiniti romantičnim i tragičnim antijunakom. Najpoznatija predstava Antonija u književnost je svakako [[William Shakespeare|Šekspirova]] tragedija ''Antonije i Kleopatra''.
 
== VanjskiEksterni linklinkovi ==
 
{{Plutarhovi životopisi}}