Marija (majka Isusova) – razlika između verzija

* '''Bogorodica, Mati Božija (Gospodnja).''' To je pravo ime Djeve Marije ispisano na ikonama sa inicijalima MR - ΘΟΥ, to jest Μητηρ Θεου - Mater Domini - Majka Božija (Luka 1,43). Naziv Θεοτοκος usvojio je [[Treći Vaseljenski Sabor]] (Efes, 431), protiv Nestorijeve [[Jeres|jeresi]] a kao razvoj [[Pravoslavlje|pravoslavnog]] učenja o sjedinjenju dveju priroda u [[Isus Hristos|Isusu Hristu]], ali ga Crkva nije unela i u Simvol vere. Djeva "je rodila telom jednoga od Trojice, Hrista Boga", zato je ona Bogorodica: ''"Onoga koji se pre vekova rodi od Oca bez matere, Sina i Logosa Božijeg, poslednjih godina rodila si ovaploćenog od prečiste krvi tvoje, bez muža, Bogorodice"''. Ona nije majka božanstva, nego [[Sveta Trojica|Sina]] koji je [[Bog]], jer je neizrecivo začela telo Hristovo. ''"Kroz nju Nevidljivi se vidi."'' Sam Sin uzeo je svoju čovečansku prirodu, telo i dušu, procesom materinstva i neporočnog začeća, od [[Sveti Duh|Duha Svetoga]]: ''"Neobuhvatni Logos Očev od tebe, Bogorodice, obuhvatio se, ovaplotivši se".'' Nestorije, koji razdvajaše u ovaploćenom Sinu Božijem dva lica, božansko i čovečansko, učio je da je Isus prosti čovek u koga je Sin došao i obitavao i sa kojim čini veoma tesno jedinstvo. Protiv ove jeresi, [[Treći Vaseljenski Sabor|Efeski Sabor]] proklamovaće da Djeva nije rodila čoveka, ili posebnog čoveka, nego samog [[Sveta Trojica|Sina Božijeg]], koji je uzeo od nje savršenu ljudsku prirodu. Tako je njeno bogomaterinstvo bilo priznato zajedno sa njenom devstvenošću.

* '''Blagodatna''' (Luka 1,28), '''Presveta''' (Παναγια), '''Carica'''. Već [[Stari zavet]] govori o proslavljanju Majke Božije (Ps. 44). Ona se poistovećuje sa lestvicom između neba i zemlje u Jakovljevom [[Datoteka:bgrd07m.jpg|left|thumb|''Bogorodica Donska; XIV vek, Teofan Grk, Tretjakovska galerija - Moskva'']] snu (Post. 28,12), preko koje je Bog uzeo našu ljudsku prirodu i po kojoj [[Anđeli|anđeli]] Božiji silaze i penju se. U [[Sveto Predanje|Pravoslavnoj tradiciji]], Marija Djeva se upoređuje sa [[Adam i Eva|Evom]], budući da je slika novoga čovečanstva. Kao što je Eva sudelovala u [[Greh|Adamovom padu i smrti]], tako je isto Marija Djeva učestvovala u povratku uprljanog lika u prvobitno stanje. S jedne strane, ona je to stanje dostigla svojim smirenjem (Luka 1,46-47), a s druge, ona je osvećena silaskom [[Logos]]a, postavši izvor čistote i netruležnosti. [[Sv. Jovan Damaskin]] u svojoj ''Besedi na [[Velika Gospojina|Uspenje]]'' naziva je ''"hramom Logosa"''. Svetija od svih svetih, ''"časnija od heruvima i proslavljenija od serafima"'', ona je zaštitnica, pokroviteljka, posrednica i pomoćnica vernih. Velika moliteljka Hrišćana, ona prinosi njihove molitve pred presto njenoga Sina i Boga: ''"Ti si topla moliteljka ka Sinu tvome i Bogu našem, jer molitve Majke mnogo mogu na umilostivljenje Vladike"''. U tom smislu ona se priziva na [[Liturgija|Liturgiji]], opeva u pesmama i živopiše na ikonama.

 

[[Pravoslavlje|Pravoslavna Crkva]] nije prihvatila dva mariološka dogmata koje je u [[Rimokatolička crkva|Rimokatoličkoj crkvi]] proglasio rimokatolički magisterij na temelju marijanske pobožnosti: