Franjo Josip I od Austro-Ugarske – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
|||
Red 127:
[[Sarajevski atentat]] od [[28.6.]] [[1914.]] dao je evidentan povod za [[Prvi svjetski rat]], no to je bila tek treća ratna kriza između [[Kraljevina Srbija|Srbije]] i Austro-Ugarske Monarhije u zadnjih 11 godina. Pošto je samo Franjo Josip mogao potpisati objavu rata, ovaj sada već stari i potpuno pasivni car igra svojom neodlučnošću i miroljubivošću odlučujuću ulogu u katastrofi koja slijedi. Nakon ubojstva srpskog kralja i kraljice [[1903.]] godine sve velike sile daruju Austro-Ugarskoj slobodne ruke za vojnu akciju kako bi uspostavila stari politički sistem. Franjo Josip sa svojom duboko urođenom miroljubivom politikom protivi se vojnom napadu pa do njega ne dolazi ni tada ni sljedeće 3 godine tijekom kojih velike sile odbijaju priznati novi režim u Srbiji. Zbog svojih povodljivih osobina Franju Josipa moglo se nagovoriti tijekom ovog razdoblja za vojni napad, ali za to je kao i u ostalim sličnim situacijama njegove vladavine bio potreban pritisak i ministara i vojske. U ovom konkretnom slučaju vojska je zahtijevala rat, a vlada mir pa se car odlučio za mir.
Nova [[Aneksijska kriza|kriza]] između dvije države nastupa nakon [[Aneksija Bosne i Hercegovine|aneksije Bosne i Hercegovine]] kojoj su se žestoko protivili [[Velika Britanija]] i Rusija (iako je ruski ministar svojevoljno dao blagoslov). Nakon aneksije, Austro-Ugarska pruža ruku prijateljstva Srbiji u obliku ekonomskih povlastica što će biti odbijeno u [[Beograd]]u. Kako se Rusija iz krize povukla zbog ranijeg poraza u [[Rusko-japanski rat|ratu s Japanom]], a Beč dobiva podršku Berlina, Austro-Ugarska je u ožujku [[1909.]] godine uručila ultimatum Srbiji da zaustavi svoje propagandno-terorističke akcije u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a ujedno je Franjo Josip [[29.
[[Datoteka:FranzJosephTotenbett.jpg|300px|thumb|<center>Franjo Josip nakon smrti, a pre pokopa</center>]]
| |||