Stranka za slobodu

Ovo je glavno značenje pojma Stranka za slobodu. Za druga značenja, v. Stranka za slobodu (razvrstavanje).

Stranka za slobodu (niz. Partij voor de Vrijheid, akr. PVV) je nizozemska ultranacionalistička politička stranka. Osnovana je 2005. kao partija okupljena oko Geerta Wildersa, koji međutim nije njen član. On i dalje učestvuje na izborima kao jedini kandidat takozvane Wildersove grupe (Groep Wilders). Jedan od motiva za osnivanje stranke su bila ubojstva Thea van Gogha i Pima Fortuyna s kojima je Wilders dijelio slične političke stavove.[10] Ideološki, ova partija propagira politiku asimilacije imigranata, umjesto integracije, i spada u evroskeptične stranke. Wilders i Stranka za slobodu su snažni protivnici turske kandidature za ulazak u EU.

Stranka za slobodu
(nl) Partij voor de Vrijheid (PVV)
PredsjednikGeert Wilders
Predstavnik u SenatuMarjolein Faber
Predstavnik u EU parlamentuMarcel de Graaff
Osnivanje22. 2. 2006. (2006.-02-22.) (18 god.)
Sjedište2500 EA, Den Haag
IdeologijaNacionalizam[1]
Desni populizam[1][2][3]
Islamofobija[4][1][5]
Anti-imigracija[1][5]
Evroskepticizam[1][5]
Nacionalni liberalizam[6]
Politička pozicijaDesnica[7][8], ekstremna desnica[9]
Međunarodna afilijacijaMeđunarodni savez za slobodu (IFA)
Evropska afilijacijaEuropski savez za slobodu (EAF)
Službene boje             plava, bijela i crvena
(nizozemska trobojnica)
Senat
9 / 75
Donji dom
20 / 150
Evropski parlament
4 / 26
Države-Pokrajinski
66 / 570
Službene stranice
www.pvv.nl

Partija za slobodu se obično ne klasificira kao neonacistička zbog pozitivnih stavova o Izraelu, ali su ostale stavke njene politike bliske toj ideologiji. Wilders je poznat po izjavama da "ne mrzi muslimane, ali mrzi islam", da bi se muslimani koji žele ostati u Nizozemskoj morali odreći većeg dijela Kurana, te da bi Muhamed u današnje vrijeme bio uhapšen kao terorist.[11][12] Javno je iznio stav da bi Kuran trebalo zabraniti kao "fašističku knjigu" kao što je zabranjen Mein Kampf.[13][14] Predložio je akcizu za nošenje tradicionalnih muslimanskih marama u iznosu od 1500 evra godišnje.[15] Zastupa ideju o zabrani muslimanske imigracije u Nizozemsku, kao i plaćanja onima koji su već naseljeni u Nizozemskoj da odatle odu.[11] U kampanji se služio teorijama zavjere da će, ukoliko njegovi stavovi o islamu ne budu prihvaćeni, Evropa i Nizozemska ubrzo postati "Evrabija i Nizoarabija".[16] Slične ksenofobne i šovinističke stavove Wilders je iznio i o Poljacima odnosno Slavenima.

Stranka i program uredi

Osnovana 22. februara 2006. godine istupanjem mnogih funkcionera na čelu s Geertom Wildersom iz konzervativno-liberalne Narodne stranke za slobodu i demokraciju (VVD). Stranka je osvojila devet zastupničkih mjesta (5,9 %) na izborima 2006. za parlament Nizozemske. Na izborima za Evropski parlament 2009. godine, osvojila je 4 od 25 nizozemskih mjesta. Na izborima 2010. stranka je osvojila 24 mjesta (15,5 %) po čemu je bila treća najjača u zemlji.

PVV želi da od Nizozemske napravi zemlju "branioca tradicionalne Evrope" (kako stoji u njihovom programu) koja čuva svoje najdraže blago, a to je judeo-kršćanstvo. Stranka se protivi ultraliberalnom načinu života u Nizozemskoj, koji podrazumijevaju legalnost prostitucije, opijata i ostalog. Stranka za slobodu ima trenutno 9 od ukupno 120 poslanika u Donjem domu parlamenta. Najbolji rezultat na državnom nivou stranka je osvojila 2006. godine, kada je imala 29 od 150 zastupnika.

Na izborima za Evropski parlament 2009. godine, Stranka za slobodu je osvojila četiri zastupnička mjesta i zauzela drugo mjesto u Nizozemskoj, poslije konzervativaca. PVV se protivi prijemu Turske u EU, i smatra da suradnja evropskih zemalja može biti samo ekonomska i nikakva druga.

Lider i stranke uredi

Lider PVV-a Geert Wilders rođen je 6. septembra 1963. godine u nizozemskom gradiću Venlu, blizu granice s Njemačkom. Njegov otac je pobjegao iz Njemačke za vrijeme nacističke vlasti i Geert sumnja da je bio Jevrej, ali nikada to nije saznao. Nakon završene škole želio je da otputuje u Australiju i nastavi školovanje, ali je zbog nedostatka novca otišao u Izrael. Tamo je proveo nekoliko godina radeći u raznim firmama, a jedno vrijeme je boravio i u arapskim zemljama. U Izraelu je prema vlastitom prizanju stekao prave prijatelje među Jevrejima. Iako se njegova stranka zalaže za poštovanje kršćanstva, ili kako Wilders voli da kaže "judeo-kršćanstva", on je po opredjeljenju agnostik.

Politikom se aktivno počeo baviti 1996. godine kada je izabran za člana gradskog savjeta u Utrechtu. Nakon toga više puta je biran u nizozemski parlament na listi Narodne stranke za slobodu i demokraciju, koju je napustio 2006. godine. Poznat je po tome što je objavio antimuslimanski film pod nazivom Fitna, u kojem se tekstovi iz Kurana povezuju sa terorizmom i antisemitizmom, te islamsku svetu knjigu opisuje kao ratni plan islamista koji žele "pokoriti kršćanstvo i ostali slobodni svijet".

Wilders je izložen stalnim pritiscima zbog njegove političke misli, i kreće se u pratnji velikog broja tjelohranitelja. Također, zbog njegovih političkih stavova privremeno mu je zabranjen ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo od strane tamošnje vlasti. Jednom je prilikom rekao da želi "srušiti EU iznutra". On smatra da su EU, islam i imigracija "zla čovječanstva". Upravo njegovom zaslugom Nizozemci su na referendumu 2005. godine odbacili Ustav EU. "Više Nizozemske, manje Evrope", izjavio je tada Wilders. "Svaki čovjek koji želi da pošalje poruku da je EU u svom sadašnjem obliku beskorisna, može to da učini tako što će glasati za mene", rekao je Wilders povodom izbora za Evropski parlament 2009. godine. Wildersove pristaše tvrde da on "nije rasist, već realist".

Članovi uredi

Istaknuti članovi stranke su:

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Pauwels, Teun (2014). Populism in Western Europe: Comparing Belgium, Germany and The Netherlands. Routledge. str. 117–118. ISBN 9781317653912. 
  2. Merijn Oudenampsen (2013). "[Stranka za slobodu na Google knjigama Explaining the Swing to the Right: The Dutch Debate on the Rise of Right-Wing Populism]". In Ruth Wodak, Majid KhosraviNik, Brigitte Mral. Right-Wing Populism in Europe: Politics and Discourse. A&C Black. p. 191.
  3. Nordsieck, Wolfram (2017). „Netherlands”. Parties and Elections in Europe. Pristupljeno 4 August 2018. 
  4. Subramanian, Samanth (9 March 2017). „Could the anti-Islam Party for Freedom come out on top in upcoming Netherlands election?”. The National. Pristupljeno 16 April 2017. 
  5. 5,0 5,1 5,2 Thompson, Wayne C. (2014). Western Europe 2014. Rowman & Littlefield. str. 185. ISBN 9781475812305. 
  6. Moreau, Patrick. The Victorious Parties - Unity in Diversity?. Vandenhoeck & Ruprecht. str. 106. 
  7. Rita C-K Chin (2009). After the Nazi racial state: difference and democracy in Germany and Europe. University of Michigan Press. str. 239. 
  8. Are Dutch voters really turning to populist Geert Wilders?
    'Dutch voters choose a new government in March 2017 and if the polls are right, the right-wing Freedom Party (PVV) of populist leader Geert Wilders is surging ahead of his rivals and is set to win 35 seats'.
    BBC NEWS. Author - Anna Holligan.
    Published 9 December 2016. Retrieved 10 December 2016.
  9. Moors, Hans; Balogh, Lenke; van Donselaar, Jaap; de Graaff, Bob (2009). „Polarisatie en radicalisering in Nederland: Een verkenning van de stand van zaken in 2009”. IVA. Arhivirano iz originala na datum 16 March 2014. Pristupljeno 6 September 2011. 
  10. Lonely Planet Amsterdam (2010) Karla Zimmerman, Caroline Sieg, Ryan Ver Berkmoes
  11. 11,0 11,1 'I don't hate Muslims. I hate Islam,' says Holland's rising political star, pristupljeno 17. 4. 2013.
  12. Ban Koran like Mein Kampf, says Dutch MP, pristupljeno 17. 4. 2013.
  13. Genoeg is genoeg: verbied de Koran, pristupljeno 17. 4. 2013.
  14. Wilders: verbied de Koran, ook in moskee, pristupljeno 17. 4. 2013.
  15. Speech by Geert Wilders on the first day of the General Debate in the Dutch parliament, pristupljeno 17. 4. 2013.
  16. Mr Wilders contribution to the parliamentary debate on Islamic activism Arhivirano 2008-06-14 na Wayback Machine-u, pristupljeno 17. 4. 2013.

Vanjske veze uredi