The Origin of Satan

(Preusmjereno sa stranice Poreklo Satane)

The Origin of Satan (sh. Poreklo Satane ili Porijeklo Sotone) je knjiga američke sveučilišne profesorice Elaine Pagels iz 1995. godine koja se bavi poreklom Satane u hrišćanskoj religiji.

Korice izdanja na engleskom jeziku

Spisateljica Elaine Pagels u uvodu knjige kaže:

Ponovo čitajući biblijske i vanbiblijske opise anđela doznala sam najpre ono što su mnogi istraživači istakli: da, dok se anđeli često pojavljuju u hebrejskoj Bibliji, Satane i drugih palih anđela i demonskih bića tamo nema. Ali, među nekim jevrejskim grupama iz prvog veka, među kojima su se isticali Eseni (koji su sebe smatrali saveznicima anđela) i Isusovi sledbenici, figura koja se naziva imenima Satana, Belzebub i Belijal, je počela da dolazi u centar pažnje.[1]

Autorka izučava ulogu Satane u političkom životu hrišćanske crkve, dolazeći do zaključka da je Satana zapravo šifra, etiketa, simbol za neprijatelja uopšte.[2] Dok se Satana u hebrejskoj Bibliji jedva pominje, hrišćani su satanizaciju prvo primenjivali na fariseje, zatim protiv pagana i na kraju protiv unutrašnjih neprijatelja, jeretika.[1] Iako je satanizacija isprva bila uperena protiv jevrejskih vođa, kako je hrišćanski pokret sve više dolazio u sukob sa judaizmom, vremenom je proširena na Jevreje uopšte:

Što je hrišćanski pokret postajao sve više nejevrejski, tokom drugog veka i kasnije, poistovećivanje Satane prevashodno sa Isusovim neprijateljima, buduća vekovna tradicija hrišćanstva, postajalo je gorivo za vatru antisemitizma.[1]

Autorica zaključuje da je satanizacija toliko uzela maha da prožima maštu miliona već dve hiljade godina. Do dana današnjeg, mnogi hrišćani - rimokatolici, protestanti, evangelisti i pravoslavci - pozivaju se na figuru Satane kad govore protiv „pagana" (u koje mogu spadati pripadnici nehrišćanskih religija širom sveta) i „jeretika" (to jest drugih hrišćana s kojima se oni ne slažu), kao i protiv ateista i nevernika. Milioni muslimana se takođe pozivaju na slične apokaliptičke vizije, u kojima dobro i zlo, bar kako ih hrišćani razumeju, razmenjuju strane, tako da hrišćanski Božji narod, postaje, za mnoge muslimane, saveznik „velikog Satane".[1]

Ipak, nadu ostavlja to što mnogi hrišćani, vernici kao što su Franja Asiški u trinaestom, i Martin Luter King, u dvadesetom veku, veruju da stoje na strani Boga, ne osetivši potrebu da demonizuju svoje protivnike. Njihova religijska vizija nadahnula ih je da se usprotive politici i silama koje su videli kao zle, često rizikujući sopstveno blagostanje i živote. Međutim, oni nisu zahtevali prokletstvo za svoje protivnike, već su se molili za pomirenje s njima. Jedini izlaz iz satanskog začaranog kruga jeste pomirenje s neprijateljem, prihvatanje njegove humanosti i iskupljivosti. Ova se knjiga zaključuje tvrdnjom da je satanizacija čoveku urođena, dok je pomirenje, prema Isusovim rečima, božansko.[2]

Izvori uredi

Vanjske veze uredi