Popis kraljeva Portugala

Glavni članak: Istorija Portugala

Tekst koji slijedi sadrži popis vladara Portugala od nastanka prve jezgre – Condado de Portucale, osnovan 868. sa Vímarom Peres – do revolucije 5. oktobra 1910. s kojom je svgrnut posljednji kralj Manuel II. iz dinastije Bragança.

Poslije pada kraljevine, nastat će prva republika (1910–1926) i trajat će šesnaest godina da bi propala državnim udarom 28. maja 1926. Slijedila je era u kojoj je Portugal bio europska država sa konzervativno nastrojenim autoritarnim režimom – redom, ditadura nacional (1926–1933) i Estado Novo (1933–1974). Državom će dugim godinama upravljati António de Salazar, te će Portugal 1949. biti među osnivačima i jedan od prvih pristaša Sjevernoatlantskog pakta. Konačno je 1974. Revolucija karanfila (v. Junta de Salvação Nacional) dovela do pada salazarističkog režima i uspostavila drugu portugalsku republiku, koja traje do danas. Portugal je se 1986. godine pridružio sustavu Europske unije.

Historija zemlje je upoznala tridesetak vladara koja su nosila krunu Portugala. Najkraće su bile vladavine Pedra IV, Manuela II i Henriquea I, dok su najduže vladali João Dugopamteći, Afonso Henriques, Dinis Zemljoradnik, João V Velikodušni, Maria Pobožna, Afonso V. Afrikanac, João III. Pobožni, Afonso IV. Hrabri. Portugalska historija je imala četiri kraljevske dinastije:

Ukratko, Kraljevina Portugal nastala je u srednjem vijeku kao protusila islamskog širenja na Pirinejskom poluotoku. Poslije tristo osamdeset godina borbe, Portugalci su sredinom 13. stoljeća dovršili tzv. Reconquistu pod Afonsom III. Zatim u 15. stoljeću Kraljevstva Kastilje, Leóna i Aragone protjerale su Maure iz današnje Španije. Kada su se međunarodne europske ravnoteže promijenile, Portugal je bio prvo kraljevstvo koje je poduprlo veliku kampanju istraživanja preko mora, počevši od kralja Alfonsa Afrikanca i njegovog brata Henrika Moreplovca. U roku od jednog stoljeća, kolonijalizam je potpuno promijenio međunarodni poredak i Portugal je dao život cvjetajućem kolonijalnom carstvu utemeljenom na trgovini. Godine 1581. kruna Portugala prijeći će u ruke kraljeva iz dinastije Španjolskih Habsburgovaca, pa će i njezino kolonijalno carstvo također biti obuzeto od strane španjolskog. Sredinom 17. vijeka pobunom luzitanskog plemstva i buržoazije, Habsburgovci su izgubili zapadnu Iberiju u takozvanom restauracijskom ratu (pt. Guerra da Restauração). Novom neovisnom Kraljevinom Portugalom vladat će dinastija Bragança dvjesto sedamdeset godina.

Spisak vladara Portugala uredi

Dinastija Vladar Slika Razdoblje vladavine Napomene
Vímara Peres 868873 Junačan ratnik i vojskovođa u službi kralja Alfonsa Ordoñeza od Kastilje, nakon što je protjerao Maure postao je gospodar grofovije Portucale (današnji Porto). Sagradio je tvrđavu Vimaranis, današnji Guimarães.
Vimaranes Lucídio Vimaranes 873924 Najvjerojatnije bio je sin Vímare. Vladao je grofovijom i Lugom.
Hermenegildo González ~924950 Galižani, muž i žena su bili grofovi od Deze unutar Kraljevine Leóna. Povjerena im je grofovija Portucale.
Mumadona Dias
Gonzalo Menéndez ~950997 Sin Hermenegilda i Mumadone, bio je grof (comes) od Portucalea i 966. ubio je kralja Sancha I. od Leóna. Cijelo područje Galicije je pogođeno napadima Vikinga. Grofovija je pogođena nizom unutarnjih borbi galicijskog plemstva.
Menendo González 9971008 Poluautonomni vojvoda od Galicije i grof od Portugala, bio je dominantna figura u plemstvu Kraljevine Leóna. Bio je tutor maloljetnog kralja Alfonsa V. Njegovo regenstvo je 1004. napadnuto od Sancha Garcíje. Bio je tutor maloljetnog kralja Alfonsa V. Njegovo regenstvo je 1008. napadnuto od Sancha Garcíje. Godine 1007/1008. okrutno je usmćen u nepoznatim prilikama.
Vimaranes Alvito Nunes 10081015 Naslijedio je grofoviju i vladao zajedno s Todom, udovicom Menenda Gonzáleza. Prema nekim izvorima potjecao je od Vímare Peres. Ubili su Vikinzi tijekom krvavog napada na tvrđavu Vermoim (blizu Famalicãoa).
Vimaranes Nuno Alvites 10171028 Sin grofa Alvita i Gontine, oženio je Ilduaru Mendes, kći ranijeg grofa Menenda. Ubijen je 1028., iste godine kada je umro kralj Alfonso V.
Ilduara Mendes 10281058 Regent. Nakon muževe smrti, Ilduara je nastavila vladati grofovijom sa svojim sinom Mendom, koji je još bio dijete.
Vimaranes Mendo Nunes
Vimaranes Nuno Mendes 10501071 Sin grofa Menda, borio je se za veću samostalnost portugalske grofovije, što je dovelo do sukoba sa galicijskim kraljem Garcíjom II. U zimi 1071. poražen je u bitci kod Pedrosa, zahvaljujući čemu se Garcia II. proglasio «kraljem Galicije i Portugala».
Kraljevi Leóna i Kastilje Ferdinand Leonski i Alfonso Fernández osvajaju zapadnu Iberiju. Nakon poraza kršćanskih snaga u bitci kod Sagrajasa (oktobar 1086.), kralj Alfonso VI. Kastiljski je tražio pomoć u Francuskoj i dobio podršku vojnog plemstva (Raymond od Burgundije, vojvode Oda i Raymonda Toulouškog). Alfonso VI stvara grofoviju koju povjerava Henriku od Burgundije.
Druga Grofovija Portugal (10961143)
Henrique od Burgundije 10961112
Teresa de Leão 10961128
Nastanak Kraljevine Portugala 25. jula 1139.
  Burgundijci Afonso I. 11391185 Grof Portugala od 1128. Kralj Portugala od 1139.
  Burgundijci Sancho I. 11851211 Zapovijedao kampanjom protiv seviljskih Maura, opljačkavši predgrađe Triane. Poznat kao Sančo Naseljivač (o Povoador) jer je nakon ustoličenja nastavio očev veliki nacrt naseljavanja zemalja osvojenih od Maura: tu je mahom naselio cistercitske redovnike, izgradio tvrđave i naselja koje nije porezovao. Osvojio je Silves (1189), glavni grad Maura u Algarveu. Međutim, većina tih osvajanja je pritom ponovno izgubljena. Udružio je se s Alfonsom VIII Kastiljskom protiv Alfonsa IX od Leóna, što je dovelo do dugog rata u kojem je se umiješao papa Inocent III. Sukob sa papinstvom doveo je do njegovog izopćenja.
  Burgundijci Afonso II. 12111223 Sastavio je kodeks zakona (1211), prvu sistemsku kompilaciju portugalskih zakona, i pobrinuo se da kanonsko pravo postane dio zakona kraljevine te da se ukida svaki građanski zakon koji je u suprotnosti s njim. Klir je, kao upravitelji škola i bolnica, oslobođen od mnogih poreza, a na uzvrat je klir prihvatilo zakon koji je zabranjivao crkvenim korporacijama da kupuju zemlje. Dobio je potporu pape Inocenta III. Sklopio je savez sa kraljevima Aragona, Kastilje i Navare (1212) i porazio muslimanske trupe Almohada (bitka kod Las Navasa). Umro je izopćen od strane Honorija III. zbog oduzimanja nasljednog posjeda svojoj braći, zbog oduzimanja crkvene imovine u korist javnih i zbog ograničenja prva Mrtve ruke.
  Burgundijci Sancho II. 12231247
  Burgundijci Afonso III. 12481279
  Burgundijci Dinis 12791325 Jako obrazovan vladar i pjesnik, sin Alfonsa III., postavlja temelje portugalske pomorske moći[α 1]. Oženio je Izabelu Aragonsku, koja je pokušala pomiriti Portugal i Aragon. Ušao je u dva konkordata sa papinstvom i osnovao je Red Svetog Jakova (Ordem de Santiago). Dao je veliki poticaj kulturi: u Lisabonu je osnovao prvo portugalsko sveučilište (Estudo Geral, 1290.) koje će kasnije postati Univerzitet u Coimbri i Univerzitet u Lisabonu. Odredio je da se luzitanski latim vulgar ili língua vulgar, koji on naziva português, koristi umjesto klasičnog latinskog. Godine 1296. português je postao jezik uprave (Real Chancelaria). Posljednjih godina vladavine ušao je u sukob sa sinom Alfonsom, što je dovelo do građanskog rata.
  Burgundijci Afonso IV. 13251357
  Burgundijci Pedro 13571367
  Burgundijci Fernando 13671383 Nasljedio je kraljevstvo nakon smrt strijeg brata Petra I a poslije smrti Pedra od Kastilje (1369), dugo je se borio – bez uspjeha – da nasljedi tron Krunu Kastilje. Podupirao je portugalsku mornaricu i trgovinu, koje su poprimile veliki razvoj. Imao je zamršen i sporan bračni život, te na kraju nije imao muškog nasljednika i s njim je završila muška linija burgundske dinastije u Portugalu. Naime skandal tog vremena bio je to što je kralj oženio ljubavnicu Eleonoru Telles de Menezes, već udatom ženu za dvorskog plemića.
  Aviz João I. 13851433
  Aviz Duarte I. 14331438
  Aviz Afonso V. 14381477
14771481
  Aviz João II. 14771477
14811495
  Aviz Manuel I. 14951521
  Aviz João III. 15211557
  Aviz Sebastião I. 15571578
  Aviz Henrique I. 15781580
Portugalska nasljedna kriza (1580)
  Aviz António 15801583
  Španjolski Habsburgovci Felipe I 15811598
  Španjolski Habsburgovci Felipe II 15981621
  Španjolski Habsburgovci Felipe IV 16211640
Portugalski restauracijski rat (16401668)
  Bragança João IV 16401656
  Bragança Afonso VI 16561683
  Bragança Pedro II 16831706
  Bragança João V. 17061750
  Bragança José I. 17501777
  Bragança Maria I 17771816 Kći Joséa I i Španjolke Mariane Victorie de Borbón. Udala se za svog strica Pedra III, koji je bio dvadeset godina stariji od nje. Otpustila je i osudila markiza od Pombala, te započeo politiku suprotnu njegovoj. Vrlo pobožna žena, s godinama je oboljela od mentalne demencije. Nakon smrti supruga, de facto više nije vladala, nego je regentstvo prenijela na sina Joãa VI (1792).
Pedro III 17771786
  Bragança João VI 18161826
  Bragança Pedro IV 18261826
  Bragança Miguel I 18281834
  Bragança Maria II. 18341853 Rođena u Riju tijekom kraljevskog izgnanstva, bila je kći Pedra od Brazila i Marije Leopoldine od Habsburga. Godine 1826. Pedro od Brazila se odrekao portugalskog trona i abdicirao u korist svoje kćeri Marije, koja je imala samo 7 godina, te joj dodjelio svog brata Miguela kao regenta. Iz predostrožnosti su vjenčani, ali je Miguel uzurpirao tron i otjerao djetinju ženu. Uslijedio je krvavi građanski rat između Pedra, na čelu ustavno-liberalne stranke, i Miguela, na čelu konzervativaca. Godine 1834. Pedro je porazio Miguela. Tijekom rata Maria je odvedena u egzil u Englesku, zatim u Brazil (1830), a kada je Pedro obnovio kraljevstvo, vratio je Mariju na tron (1833) i udao je za Augusta od Beauharnaisa. August je godinu dana kasnije umro od bolesti a Marija je udata za Ferdinanda od Sachsen-Coburg i Gothe (1835), s kojim je dobila Pedra i Luísa, buduće kraljeve. Sa Marijom počinje kratkotrajna vladavina Dinastije Sachsen-Coburg i Gotha (1932-1910), kolateralna grana od loze Bragança koja je vladala Portugalom od 1640. Vladavina Marije II obilježena je stalnim unutarnjim borbama i osvetama između konzervativaca i liberala. Marija je umrla 1853. godine, u dobi od 34 godine, rađajući Eugenija, svoje jedanaesto dijete koje je umrlo pri porođaju.
  Bragança Fernando II. 18371853 Sin Ferdinanda (1785-1851), princa od Saške i Koburga, kao i maršal u austrijskoj vojsci. Potječe iz duge tirinške dinastije Saxe-Coburg koja je započela 1699. sa Johann Ernst iz ogranka Wettinovih. Oženio se 1836. Marijom koja mu je rodila brojnu djecu i zajedno s nojm je vladao punih dvadeset godina. Nakon njezine smrti, abdicirao je u korist svog 16–godišnjeg sina Petra. Povukavši se iz političkog života, odbio je nasljeđe španjolske krunu i oženio se opernom pjevačicom Elisa Hensler. Bio je vrlo obrazovan vladar i ljubitelj umjetnosti.
  Bragança Pedro V. 18531861
  Bragança Luís I. 18611889
  Bragança Carlos I. 18891908 Briljantan i jako obrazovan vladar, bio je gorljivi domoljub. Naslijedio je portugalsku krunu sa 26 godina, a vladao je osamnaest godina. Puno je putovao, sklapajući razne saveze sa europskom aristokracijom. Ubijen je 1. februara 1908. u atentatu na kraljevsku porodicu od strane dvojice republikanaca, Alfreda Coste i Manuela Buiçe. U napadu je poginuo i prijestolonasljednik Luís Filipe od Braganze.
  Bragança Manuel II. 19081910 Nazvan o Patriota. Preživio je atentat u kojem mu je poginuo otac. Vladao je dvadeset godina i svrgnut je 2. jula 1932. godine. Nije uspio oživjeti monarhiju u vrijeme kada je republikanski pokret naglo rastao. Kada je 4. oktobra 1910. izbio revolucionarni prevrat, pobjegao je iz zemlje i Otišao u egzil u Englesku. Tu je živio u Twickenhamu do smrti. Posljednji monarhijski vladar Portugala.


Povezano uredi

Spoljašne veze uredi

Bilješke uredi

  1. Dinis od Portugala je se 1297. osobno zainteresirao za razvoj izvoza i organizirao izvoz viška proizvodnje u europske zemlje. Osnovao je fond pomorskog osiguranja (1293) za portugalske trgovce koji su živjeli u grofoviji Flandrije, koji su trebali plaćati određene iznose prema tonaži. Vino i sušeno voće iz Algarva prodavali su se u Flandriji i Engleskoj, sol iz Setúbala i Aveira bila je unosan izvoz u sjevernu Europu, a izvozili su se i grimizna boja, koža i kermes. Portugal je uvozio oklop i streljivo, finu odjeću i nekoliko industrijskih proizvoda iz Flandrije i Italije.

Izvori uredi

Bibliografija uredi